Doktorand radi na razvoju i primjeni teorijskih metoda za opis brojnih fenomena, kao što su fotoekscitacija, fluorescencija, interna konverzija, neradijativna relaksacija i sl. U tu svrhu doktorand koristi različite metode elektronske strukture (TDDFT, MP2/ADC(2), CC, CASSCF, CASPT2,…) implementirane u različitim komercijalnim kvantno-kemijskim programima (TURBOMOLE, Gaussian, MOLCAS, BAGEL,…) te metode neadijabatske molekulske dinamike, ponajviše one formulirane u miješanom kvantno-klasičnom pristupu (na primjer Tully-jeva surface hopping dinamika te Landau-Zener dinamika). Za provedbu simulacija molekulske dinamike doktorand koristi programe razvijene na Institutu Ruđer Bošković, koje po potrebi modificira i nadograđuje. Neki od realnih sustava na kojima radi su fotoeliminacija dušika iz diazo-spojeva te fragmentacija heksa-1,3,5-triena koja nastupa nakon fotoinduciranog elektrocikličkog otvaranja prstena u cikloheksa-1,3-dienu. Uz to, doktorand istražuje metode izračuna vibronskih (apsorpcijskih ili emisijskih) spektara, s naglaskom na metodu nuklearnog ansambla. Također se bavi i metodama izračuna vremenski razlučenih spektara (apsorpcijskih i fotoelektronskih) iz surface hopping simulacije. U istraživanjima na realnim sustavima, doktorand direktno surađuje s eksperimentalnim grupama.