Neizbježnim se čini da će život na Zemlji narednih desetljeća biti obilježen rijetkim, ali iznimno utjecajnim događajima poput klimatskih ekstrema. Njihovo pojavljivanje, iako esencijalno nepredvidivo, matematički opisuje tzv. teorija ekstremnih vrijednosti. U praksi je korisno prije svega znati vjerojatost pojavljivanja takvih događaja u nekom danom periodu, no bitno je procijeniti i njihov prostorni odnosno vremenski doseg. Naime, iako se pojavljuju posvuda, utjecaj ekstrema je uglavnom lokaliziran. Pa ukoliko do ekstremnog događaja i dođe, kao npr. do toplinskog vala nad nekim dijelom kontinenta, vrlo je važno znati nešto i o njegovom trajanju odnosno o njegovom ukupnom utjecaju u danoj regiji.

Neizbježni su i problemi u statističkoj analizi ovakvih događaja. Naime, izuzetni ekstremi se u prošlim podacima susreću rijetko ili se katkad čak uopće ne vide, tako da je opravdano pitati – može li se išta utemeljeno uopće reći o ovom tipu problema? To pitanje nema jednoznačan odgovor za sve tipove ekstremnih događaja. Ipak, iz matematičke teorije je poznato da se, uz relativno blage pretpostavke, razdiobe ovakvih događaja ponašaju iznimno pravilno unatoč svojoj nepredvidivosti. Ovo se opažanje gotovo u cijelosti zasniva na teoriji regularno varirajućih funkcija i razdioba što je upravo tema kojom se bavi projekt u suradnji s prof. I. Molchanovom sa Sveučilišta u Bernu.

Uloga matematičke teorije u opisu prostorno-vremenskog lokaliziranja ekstremnih opažanja jedna je od središnjih tema ovog projekta. Neki su inicijalni rezultati već objavljeni, no nakon intenzivne diskusije između suradnika u Bernu i Zagrebu iskristalizirala se skupina vrlo važnih matematičkih problema o kojima će se po završetku projekta zasigurno znati značajno više. Iako se u okviru projekta radi na analizi ekstrema u strogim teorijskim modelima, za očekivati je da će zbog svoje primjenjivosti, postignuti rezultati imati utjecaja i izvan granica matematike.