Lea Ružanović, mag. oecol., zaposlena je kao asistentica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje sudjeluje u Uspostavnom istraživačkom projektu „Prostorno-vremenska varijabilnost kopnenih i vodenih zajednica povremenih tekućica dinarskog krša (DinDRY)” voditeljice izv. prof. dr. sc. Andreje Brigić. Istraživačka grupa projekta se sastoji od stručnjaka specijaliziranih za različite skupine beskralješnjaka, a Leina specijalizacija je taksonomija pauka. U okviru programa MOBDOK Lea je provela mjesec dana u njemačkom Landauu, gdje joj je mentor-domaćin bio prof. dr. Martin Entling. Prenosimo Leine dojmove.

Provela sam mjesec dana na Sveučilištu u Landau, gdje sam radila na određivanju pauka do razine vrste. Pauci su prikupljeni u sklopu projekta DinDRY, na kojem sam zaposlena, a njihova determinacija dio je moje doktorske disertacije. Budući da se nitko na mojoj matičnoj ustanovi ne bavi paucima, bilo je nužno potražiti stručnjaka izvan Hrvatske. Profesor Martin Entling, koji mi je bio mentor, na Sveučilištu u Landau održava tečaj određivanja pauka, koji sam pohađala prije dvije godine. Osim što je i sam zainteresiran za vrste izvan Njemačke, mentorira doktorande koji su pravi entuzijasti za pauke. Bilo mi je iznimno zadovoljstvo raditi s njima, posebice jer imaju iskustvo s mediteranskim vrstama pauka iz Italije, Francuske i Španjolske. No, kako je područje dalmatinskog zaleđa, odakle potječu moji pauci, slabo istraženo, bilo je uzbudljivo otkrivati vrste koje dosad nisu bile zabilježene u Hrvatskoj. Pomoć mentora i kolega s posjećene institucije bila mi je neprocjenjiva jer sam se u svakom trenutku mogla konzultirati s njima. Laboratorij u kojem sam radila je nov, opremljen vrhunskom opremom, velikom količinom literature i omogućuje pristup gotovo svim znanstvenim open-access časopisima. Ukratko, sve što bi si jedan arahnolog mogao poželjeti! U laboratoriju rade i studenti koji provode istraživanja za svoje završne, diplomske i doktorske radove, tako da je bilo zanimljivo razgovarati s kolegama i saznati više o njihovim istraživanjima s različitim temama, od načina rasprostranjivanja invazivnih vrsta pauka do utjecaja farmaceutika i klimatskih promjena na pauke. Toliko pauka je bilo prisutno u mojoj svakodnevici da sam ih počela i sanjati. Razumijem kako bi netko to mogao shvatiti kao noćnu moru, ali meni je bilo prekrasno! Osim znanja, stekla sam i poznanstva s divnim ljudima s kojima ću zasigurno nastaviti suradnju. Već smo dogovorili sljedeće druženje na Europskom arahnološkom simpoziju, koji se ove godine održava u Zadru!

Sveučilište na kojem sam boravila smješteno je na dva odvojena kampusa, jedan u Kaiserlauternu, a drugi u Landauu. Kampus u Landauu, gdje sam ja radila, je manji, što je sjajno jer su studenti i profesori međusobno povezani i dobro se poznaju. Jedini nedostatak Landaua jest to što je grad relativno malen, pa se u mjesec dana stigne obići gotovo sve. No, tu je uskočio moj mentor, koji me sa svojom obitelji vodio na planinarenje, a također sam posjetila Heidelberg i Strasbourg, koji su me oduševili, budući da nikad prije nisam bila u tim gradovima. Iako se Nijemci često žale na pouzdanost i točnost svojih željeznica, ja sam do oba mjesta stigla vlakom uspješno i na vrijeme! Dio boravka sa mnom je proveo i moj suprug, što je istraživanje Landaua i okolice učinilo još zanimljivijim, no nakon njegova odlaska odlično sam se snašla i sama. Smještaj sam pronašla u kući jedne profesorice koja je iznajmljivala stan u prizemlju. Kako je Landau malen studentski grad, većina stanova i soba iznajmi se početkom akademske godine, što potragu za smještajem može učiniti zahtjevnom. Unatoč tome, stipendija mi je bila dovoljna za pokrivanje troškova stanovanja, letova i većine svakodnevnih troškova tijekom boravka. Većinu vremena, naravno, provela sam u laboratoriju, no cijelo iskustvo ostat će mi u prekrasnom sjećanju i nadam se da ću se u budućnosti vratiti! Želim zahvaliti Hrvatskoj zakladi za znanost što je financirala moje putovanje i prepoznala važnost usavršavanja mladih znanstvenika na području arahnologije puno više od moje bake koja samo odmahne rukom i kaže: “Joj, Lea, kaj gledaš te pauke, tak su grdi!”