Mladen Miletić, mag. ing. traff., zaposlen je kao asistent na Sveučilištu u Zagrebu Fakultetu prometnih znanosti, točnije njegova Zavoda za inteligentne transportne sustave, član je Laboratorija za znanost o podatcima u prometu i logistici te je dio neformalne istraživačke skupine koja se bavi istraživanjima u području inteligentnog upravljanja prometom. U okviru programa MOBDOK-2023  Mladen je proveo nešto više od mjesec dana na Trinity Collegeu u Dublinu, gdje mu je Mentor-domaćin bila Assoc. Prof. Ivana Dusparić. Mladen nam je prenio svoje dojmove iz Dublina.

Zašto ste odabrali Trinity College Dublin kao Organizaciju-domaćin odnosno Prof. Dusparić kao mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentoricom ili članovima istraživačke grupe?

Moja istraživačka grupa već duži niz godina ima aktivnu suradnju s profesoricom Dusparić kroz objavu radova i zajednički angažman na znanstvenim projektima. Profesorica Dusparić jedna je od vodećih stručnjakinja u primjeni više-agentnih sustava. U vlastitom doktorskom istraživanju bavim se primjenom učećih sustava za upravljanje prometom te je u završnoj fazi istraživanja bilo potrebno proširiti postojeće jedno-agentne sustave na više-agentne. Poznavajući ekspertizu profesorice Dusparić, odluka za odlazak na Trinity College je bila sasvim jednostavna.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?

Na Trinity College-u se jako osjeti akademski duh jer su na uskom području kampusa smješteni različiti fakulteti i studentski domovi što jako pozitivno utječe na akademsku zajednicu. U pogledu dostupne infrastrukture i uvjeta rad nije bilo velikih razlika od moje matične institucije. Međuljudski odnosi su zato bili dosta drugačiji. Istraživačka grupa na Trinity College u koju sam došao okuplja puno veći broj istraživača koji uglavnom ne sudjeluju u izvođenju nastave, nego sve svoje vrijeme posvećuju istraživačkom radu te su zbog toga znatno opušteniji u komunikaciji i puno brže i lakše dolaze do visokokvalitetnih istraživačkih rezultata. Razmjena znanja bila je svakodnevnica tijekom mojeg posjeta iako moram spomenuti da je zainteresiranost za druženje izvan sveučilišta bila dosta niža od očekivanog.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Očekivanja tijekom prijave su svakako ispunjena, te sam u mnogim aspektima mobilnosti bio ugodno iznenađen. Trajanje boravka od 36 dana je bilo dovoljno da se ispune svi postavljeni ciljevi, iako bi možda bilo malo opuštenije da je trajao malo duže, iako sam uspješno nastavio surađivati s profesoricom Dusparić daljinskim putem nakon završetka mobilnosti. Što se tiče doktorske disertacije, ovaj boravak mi je pružio ključna znanja i vještine koje su mi omogućile da potvrdim jednu od hipoteza budućeg doktorskog rada i ostvarim očekivani znanstveni doprinos.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.

Suradnja s profesoricom Dusparić i Trinity College-om će se svakako nastaviti. U prvom planu je trenutačno objava zajedničkog znanstvenog rada u kojem će biti detaljno prikazana dostignuća ostvarena tijekom mobilnosti. Zajednički rad na projektu DLASIUT se također nastavlja, a u budućnosti ćemo pratiti dodatne prilike za prijavu projekata i/ili novih mobilnosti.

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Irske? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Republika Irska je prekrasna zemlja s bogatom povijesti, sam Dublin je prepun zanimljivih lokacija i kulture iako je nažalost sa stajališta sigurnosti u znatno lošijem stanju u usporedbi sa Zagrebom. Dublin trenutačno prolazi kroz veliku krizu nedostatka smještaja za stanovnike, što je rezultiralo izrazito visokim troškovima smještaja i značajnom stopom beskućništva. Iz tog razloga iznos stipendije nije bio dovoljan kako bi se pokrili svi troškovi, ali je zato dobiveno iskustvo i znanje neprocjenjivo i nezamjenjivo. Srećom, Irska je bila odredište mnogim Hrvatima koji su mi pomogli u potrazi za smještajem i snalaženjem po Dublinu. Uz njih, upoznao sam i mnoge Irce s kojima sam stvorio iskrena prijateljstva i od kojih sam puno naučio o stvarnom načinu života u Irskoj. Također, iako svi govore kako je Dublin poznat po kiši, imao sam nevjerojatne sreće s vremenom, te je kiša padala samo dva dana mojeg boravka. Za kraj mogu samo svim kolegama asistentima preporučiti jedno ovakvo iskustvo rada i boravka na vrhunskoj svjetskoj instituciji.