Napredak i razvoj tehnologije te globalni i urbanizacijski procesi oblikuju grad i suočavaju ga s jedne strane s novim mogućnostima, a s druge strane sa zahtjevima koje grad ne uspijeva uvijek adekvatno riješiti. Radovan Mišćević je primijetio da „[g]rad na kraju 20. stoljeća svjedoči o neredu u prostoru i njegovoj zakrčenosti, a napose o izrazitoj socijalnoj nejednakosti“ (Fenomen grada. 2009. str. 213.), a slične krizne elemente možemo primijetiti i u 21. stoljeću. 

Doktorandica Marijana Mandić će u sklopu projekta UIP-2020-02-3695 ASKiNS21 istraživati fenomen krize grada i građanske svijesti u suvremenoj prozi. Kvantitativnom i kvalitativnom analizom doći će se do informacija koji se gradovi najčešće pojavljuju kao žarišta krize u književnostima hrvatskog, engleskog i njemačkog govornog područja te o kojim se vrstama prisutne krize radi. Osim toga, istraživat će se njezini uzroci (politički, gospodarski, ekološki, socijalni i sl.) te kako likovi u književnosti reagiraju na krizu, razumiju li problem grada i jesu li aktivni ili pasivni u rješavanju krize koju su primijetili.

Kako društvo čini struktura, kultura i identitet koji su međusobno u suodnosu, iznimno je važno proučavati književnost kao kulturni proizvod čijom se konzumacijom ostali aspekti društva (struktura i identitet) mijenjaju. Rezultati analize i istraživanja načina na koji se u književnosti 21. stoljeća prikazuje grad i lokalna zajednica u krizi te promjene u građanskoj svijesti stoga nisu samo odraz realnosti, već sudjeluju u njenom stvaranju i mogu ponuditi moguća rješenja i obrambene mehanizme za različite vrste krize.