LUCIJA MIJANOVIĆ

Uloga GTP-hidrolaze u procesima staničnog kretanja i unosa hranjivih tvari u stanicu

Za mehanička svojstva, promjenu oblika i kretanje eukariotskih stanica odgovoran je aktinski citoskelet, sustav proteinskih vlakana koja se mogu brzo stvarati i razgrađivati, te združivati u obliku mreža i snopova. U regulaciji dinamike ovog sustava sudjeluje više od stotinu proteina, pri čemu centralnu ulogu igraju male GTP-hidrolaze, a posebice tzv. Ras i Rho GTPaze. Mi istražujemo na koji način male GTPaze utječu na procese staničnog kretanja i unosa hranjivih tvari u stanicu koristeći ameboidne stanice organizma Dictyostelium discoideum kao model. Osnovni molekularni mehanizmi ovih procesa vrlo su slični u ovim amebama i u stanicama ljudskog organizma. Zanimljivo je da su Ras proteini jedni od najčešće mutiranih proteina u stanicama tumora, a između ostalog to ima za posljedicu promijenjen način hranjenja tih stanica, kao i sposobnost širenja tumora putem metastaza. Takve onkogene mutacije uzrokuju prekomjernu aktivnost malih Ras GTPaza, dok je inače njihovo djelovanje u većini unutarstaničnih procesa kratkotrajno, pri čemu je njihova inaktivacija posredovana proteinima iz grupe RasGAP. Prethodno smo pokazali da je RasGAP protein IqgC važan za inaktivaciju proteina RasG, te da je time uključen u regulaciju procesa unosa tekućih hranjivih tvari u stanicu putem makropinocitoze, kao i krutih hranjivih tvari putem fagocitoze. U nastavku ovih istraživanja namjeravamo korištenjem metoda molekularne i stanične biologije, biokemije, te svjetlosne mikroskopije proučiti na koji način je protein IqgC uključen u regulaciju kretanja stanica po podlozi, kao i za njihovo prijanjanje za podlogu po kojoj se kreću. Također ćemo istražiti koji drugi proteini su uključeni u unutarstanične signalne putove u kojima sudjeluje IqgC.  

Mentor: dr. sc. Igor Weber (Institut Ruđer Bošković)

Natječajni rok: DOK-2018-01

Na animacijama je prikazana stanica amebe Dictyostelium discoideum koja eksprimira fluorescentno obilježeni IqgC tijekom makropinocitoze (slika lijevo) i fagocitoze TRITC-obilježenih kvasaca (slika desno).

Lucija Mijanović završila je osnovno i srednjoškolsko školovanje u Drnišu, nakon čega upisuje studij Molekularne biologije na PMF-u u Zagrebu, gdje diplomira 2018. godine s radom „Biokemijska karakterizacija interakcije proteina IqgC i male GTPaze RasG iz amebe Dictyostelium discoideum” napravljenim na Institutu Ruđer Bošković pod mentorstvom Vedrane Filić. Potom odlazi na tromjesečnu praksu u sklopu programa Erasmus+ na Institut za biofizikalnu kemiju Medicinskog fakulteta u Hannoveru, gdje radi u grupi Jana Faixa. Krajem 2018. započinje s izradom doktorata u Laboratoriju za biofiziku stanice IRB-a pod mentorstvom Igora Webera u sklopu HRZZ-ova „Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti”.