Jedan od glavnih ciljeva evolucijske znanosti je razumijevanje relativne uloge genetičke adaptacije i fenotipske plastičnosti u prilagodbi prirodnih populacija na promjene u okolišu. Moderna evolucijska biologija pokazuje da okolišne promjene mogu u samo nekoliko generacija putem prirodne selekcije dovesti do značajnih adaptivnih genetičkih promjena, koje za posljedicu imaju promjene u fenotipu populacija. Ovo istraživanje koristi dosadašnja saznanja o povijesti kolonizacije i ekološki uvjetovanoj fenotipskoj divergenciji dviju populacija primorske gušterice, Podarcis siculus, na otocima Lastovskog arhipelaga u proučavanju evolucijskih procesa koji uvjetuju brze fenotipske promjene u populacijama izloženim novim okolišnim uvjetima. Ukratko, 1971. godine pet pari primorske gušterice prebačeno je s otočića Pod Kopište na otočić Pod Mrčaru. Nakon samo 35 godina utvrđeno je da je novoustanovljena populacija na Pod Mrčaru razvila značajne morfološke razlike u odnosu na izvornu populaciju Pod Kopište, uključujući i pojavu novog probavnog organa. Navedene promjene najvjerojatnije su povezane s promjenom u načinu prehrane. Ciljevi ovog istraživanja su utvrditi jesu li zapažene morfološke razlike koje su se pojavile u populaciji primorske gušterice transplantirane na otok Pod Mrčaru rezultat fenotipske plastičnosti ili genomske adaptacije, te procijeniti utjecaj efekta uskog grla i prirodne selekcije na genomsku raznolikost prirodnih populacija. Eksperimentalni i analitički okviri istraživanja, bazirani na pokusima križanja u zajedničkom okolišu te populacijskoj genomici, omogućit će 1) testiranje hipoteze da zapažena fenotipska divergencija populacije P. siculus sa otoka Pod Mrčaru ima genetičku osnovu i adaptivnu ulogu, te 2) identifikaciju potencijalno adaptivnih genomskih markera indikativnih za brzu evoluciju.