Povodom Međunarodnog dana žena donosimo intervju s izv. prof. dr. sc. Andreom Feldman, voditeljicom projekta IP-2018-01-3732 „Moderne misleće žene: Intelektualni razvoj žena u Hrvatskoj 20. stoljeća”, koji se provodi na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Projekt se bavi konstrukcijom ženske intelektualne historije u Hrvatskoj i identificira idejne promjene u shvaćanju koncepta žene u 20. stoljeću kako bi se objasnila intelektualna ishodišta shvaćanja moderne žene.
1. Kako biste opisali položaj žena u današnjem hrvatskom društvu? Možete li ga usporediti sa stanjem prije 50 ili 100 godina te s položajem u drugim državama?
Istražujući ideje, probleme, zanimanja žena u prošlosti, došla sam do zaključka kako postoji cikličko kretanje kad je riječ o specifičnom ženskom iskustvu. To znači da se, barem kada je riječ o proteklih dvije stotine godina, neke teme vezane uz žene pojavljuju u određenom trenutku, da bi u nekom ponovno iščezle. Tako se svaki novi naraštaj žena često nalazi u situaciji da vrlo malo ili ništa ne zna o prethodnicama, ženama koje su se u drugačijim povijesnim okolnostima bavile tim istim pitanjima. Mislim da je teško govoriti o pravocrtnom, već prije o spiralnom razvoju. Takva je, na primjer, tema političkih prava žena. Prve su pitanje ženskog prava glasa na svjetskoj pozornici postavile sufražetkinje u Europi, da bi tijekom sljedećih stotinu godina politička prava žena bila postignuta u gotovo svim zemljama svijeta. Znači li to i konačnu pobjedu? Naravno da ne. Činjenica je da mi danas, 75 godina nakon formalno stečenog prava glasa i trideset godina tranzicije, imamo otprilike jednak broj žena izabranih u Hrvatski sabor kao i nekad, kada su ih na te pozicije delegirali partijski moćnici. Je li se to uopće promijenilo? I danas nam političke stranke djeluju na istovjetan način. Što je uzrok tomu? Možda važnije od samog broja žena u politici, pitanje je kvalitete naših političarki i načina na koji nas predstavljaju. Istraživanje koje smo poduzele uz potporu HRZZ-a dovelo me je do zaključka kako se problemi i interesi žena u politici, ali i u drugim područjima života uvijek iznova pokazuju kao lakmus test uspješnosti i otvorenosti svakog, pa i hrvatskog društva.
2. Sustav znanosti i visokog obrazovanja u RH često se ističe kao pozitivan primjer spolne uravnoteženosti. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i HRZZ-a, na hrvatskim sveučilištima studira više studentica nego studenata, a slična je situacija i na doktorskim studijima. Prema vašim spoznajama je li situacija u znanosti zaista takva kakvom je se prikazuje? U kojim područjima života stanje nije takvo odnosno gdje se ono može poboljšati?
Pitanje same dostupnosti određenih profesija ženama je važno, jer pored samog otvaranja profesija i područja ženama, možemo primijeti i čestu feminizaciju određenih profesija. Vidljiva je, na prvi pogled, razlika između otvorenosti recimo učiteljske profesije ženama početkom 20. stoljeća, kada je to zanimanje bilo u većini „muško“ zanimanje, i danas, kada se iz godine u godinu broj studentica Učiteljskog fakulteta vinuo do gotovo 90%. Možemo li reći da je učiteljsko zanimanje danas visoko na ljestvici poželjnih ili propulzivnih zanimanja? Ako sudimo po visini primanja, posumnjat ćemo u tu tezu. Ali, ako znamo da je situacija u često spominjanoj Finskoj sasvim drugačija, moramo se zamisliti nad tom činjenicom. Još više intrigira situacija u medicini, gdje se sve više žena odlučuje za liječnički poziv, a pristup im je olakšan općenito boljim prosjekom ocjena i razinom znanja potrebnom na prijemnom ispitu od muških kolega. Sigurno je da je to znak napretka, demokratizacije znanosti, jer u trenutku kada je ženama dopušteno stjecanje obrazovanja, one su tu mogućnost i iskoristile. No, govori li nam to samo o napretku žena i društva, ili se u činjenici feminizacije nekih profesija skriva i možebitno smanjenje ugleda tih istih profesija. Nekada su učitelji i liječnici bili najugledniji ljudi u selu ili u gradu, no je li i danas tako? I jesu li profesije u kojima su žene slabije zastupljene danas uglednije?
Nedavno istraživanje Eurostata o zastupljenosti žena na menadžerskim pozicijama stavlja Hrvatsku s 24% na nezavidno zadnje mjesto u Europi. Zanimljivo je da su prvih pet mjesta zauzele zemlje bivše Istočne Europe, poput Latvije, Poljske, Bugarske, Mađarske i Slovenije u kojima su žene tijekom komunističkog razdoblja uživale deklarativnu ravnopravnost, ali koje su se za razliku od Hrvatske tijekom tranzicije brže prilagodile tržišnom gospodarstvu i danas su među brže rastućim ekonomijama u Europi. Žene menadžerice zasigurno igraju važniju ulogu u sustavima koji počivaju na meritokraciji.
3. Koje osobe (bilo kojeg spola) biste izdvojili kao pozitivne primjere u povijesti borbe za prava žena u RH? Jeste li u svojim istraživanjima otkrili nove ili manje poznate ličnosti koje su doprinijele današnjem položaju žena?
U naraštaju žena koje su se feminizmom počele zanimati krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, Lydia Sklevicky nesumnjivo je najzaslužnija za pokretanje sekcije „Žena i društvo” Sociološkog društva Hrvatske, pojavu istraživanja ženske povijesti i općenitu afirmaciju ženskih studija, ali i ženskog aktivizma usmjerenog prema danas prepoznatim temama zlostavljanja i nasilja prema ženama. Lydiju je karakterizirala primjerna samosvijest, koju pripisujem feminizmu, jer, kako je jednom rekla, „Feminizam za mene znači slobodu da mi nikada nitko ne određuje što mogu ili ne mogu raditi”. Njezini magistarski rad i istraživanje za njezin doktorski rad „Žene i moć: povijesna geneza jednog interesa”, objavile smo Marijana Kardum i ja prošle godine u spomen na trideset godina od njezine smrti. Ta knjiga nije samo prvo istraživanje o raznim aspektima ženskog angažmana u povijesti 20. stoljeća, već predstavlja i hrabru kritiku ideologiziranog pogleda na žensko pitanje u uvjetima dekadentnog komunizma iz 1980-ih godina. Svojim je idejama, uvidima u literaturu, generalnom razinom kulture, izborom tema o kojima je pisala kako znanstvene tako i publicističke članke, potaknula i nerijetko pomogla mnoge karijere. Usudila bih se reći kako sve danas prominentne feministkinje duguju Lydiji Sklevicky, u najmanju ruku priznanje, ako ne i zahvalnost za činjenicu da je ova briljantna antropologija, sociologinja i povjesničarka doslovno postavila ženske studije u hrvatski akademski i javni prostor.
Andrea Feldman izvanredna je profesorica povijesti na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirala je i doktorirala na Sveučilištu Yale, u SAD-u. Od 1980-ih godina aktivna je u promicanju ljudskih i ženskih prava.
