| Šifra projekta: IP-2016-06-6619 |
| Ustanova: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti |
| Trajanje projekta: 1. 4. 2017. – 31. 3. 2021. |
| Web stranica projekta |
Projekt se bavi obradom liturgijsko-glazbenih rukopisa hrvatskih zemalja od 11.-18. stoljeća. To je premijerni pothvat istodobnog rada muzikologa, filologa, liturgičara i povjesničara umjetnosti specijaliziranih za dokumente srednjovjekovne hrvatske glazbe, pisane riječi, liturgije i likovnosti. Cilj je komparativna usporedba hrvatskih izvora s europskim rukopisima. Ovi izvori predstavljaju najraniji sloj hrvatske pismenosti, liturgije i glazbe. Istraživanja projekta temelje se na suvremenim metodama transkripcije i transliteracije izvora, te rekonstrukcije i interpretacije same srednjovjekovne glazbe. Projekt je ostvario suradnju s muzikologinjom i pjevačicom dr. Katarinom Livljanić (Schola cantorum Basiliensis), voditeljicom ansambla Dialogos, koji je i snimio napjeve iz hrvatskih srednjovjekovnih zapisa. Nadalje, projekt je ostvario suradnju i s projektom Corpus monodicum Instituta za muzikologiju Sveučilišta Julius-Maximilian u Würzburgu (voditelj prof. dr. Andreas Haug). Planirano je uvrštenje napjeva zagrebačke katedrale iz 15. stoljeća u europsku bazu podataka. U okviru istraživanja objavljeni su znanstveni radovi na stranim jezicima u suradnji s inozemnim institucijama i realizirano sudjelovanje na međunarodnim kongresima poput MedRen-a u Pragu, simpozija European context and medieval music održanog u Zagrebu 5. 3. 2020. Suradnici su se usavršavali na Sveučilištima u Italiji, Izraelu, Würzburgu i Oslu, a terenski su radili u arhivima u Hrvatskoj i Europi (Bodleian Library u Oxfordu, Bavarskoj državnoj biblioteci u Münchenu, Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, Mađarskoj nacionalnoj biblioteci u Budimpešti). Projekt je ostvario nekoliko muzikoloških otkrića: otkriće najstarijeg brevijara Bosanske vikarije iz 15. stoljeća koji se čuva u Dubrovniku, kodeksa 463 Kaptolskog arhiva u Splitu, pronalaska konkordance najstarijeg fragmenta svjetovne glazbe u Hrvatskoj iz 13. stoljeća. Medijski izuzetno dobro popraćen, projekt je bio temom čak 7 emisija Hrvatskoga radija, a zapažena je njegova prisutnost i u hrvatskim kulturnim časopisima, prilozima i kolumnama. Na taj su način rezultati istraživanja doprli do auditorija izvan stručnih i znanstvenih muzikoloških krugova.
Članica suradnica HAZU-a dr. sc. Hana Breko Kustura rođena je u Splitu 1970. Po struci je muzikologinja specijalizirana za glazbu srednjega vijeka. Znanstvena je savjetnica u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU-a te naslovna redovita profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Diplomirala je 1993. a doktorirala 2002. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pod mentorstvom akademkinje Koraljke Kos i prof. dr. Andreasa Hauga (Sveučilište u Würzburgu). Od 1996. je zaposlena u HAZU. 1994./1995. bila je stipendistica DAAD fondacije za poslijediplomski studij glazbene medievistike na Sveučilištu Erlangen-Nürnberg. Usavršavala se u Kanadi, Njemačkoj, Švedskoj, Mađarskoj, Norveškoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu. Dobitnica je stipendija: Talijanskog instituta za kulturu, Fondacije RSS Scheme, Švedskog instituta i Zaklade HAZU-a. Znanstveni joj je interes crkvena glazba srednjega vijeka, poglavito hrvatska, u europskom kontekstu. Otkrila je najstariju liturgijsko-glazbenu knjigu srednjovjekovne Istre iz 1050. godine i detektirala porijeklo najstarijeg njemačkog misala pohranjenog u Zagrebu. Time je otvorila do sada nepoznato područje povijesti glazbe istarske regije. Autorica je triju znanstvenih knjiga o hrvatskoj glazbi srednjega vijeka i 60 izvornih znanstvenih radova. Dobitnica je Nagrade HGZ-a (1993.), Nagrade HAZU-a (2003.), osobne nagrade grada Sinja (2017.) te Srebrene povelje Matice hrvatske (2018). Godine 2019. za svoj rad na području hrvatske liturgijske glazbe odlikovana je Redom hrvatskoga pletera.
