dr. sc. Helena Bilandžija

Evolucija u tami (EVODARK)

Šifra projekta: TTP-2018-07-9675
Ustanova: Institut Ruđer Bošković
Trajanje projekta: 1. svibnja 2019. – 30. travnja 2024.
Web stranica projekta

Na koji se način organizmi prilagođavaju promjenama u okolišu i kako dolazi do nastanka novih fenotipskih obilježja neka su od fundamentalnih pitanja u modernoj biologiji. Špiljske životinje predstavljaju idealan modelni sustav za istraživanje ovih pitanja, jer su špilje relativno jednostavan ekosustav u kojem su nove morfološke i fiziološke osobine evoluirale konvergentno u brojnih skupina životinja, a površinski srodnici koji nalikuju na pretka špiljske vrste dostupni su za komparativni pristup.

Mi ćemo kombinirati različite metode (molekularne, fiziološke, etološke) kako bismo istražili 1. ulogu okoline u nastanku novih prilagodbi i 2. molekularnu osnovu prilagodbi na podzemni način života.

1. Površinske vrste koje su blisko srodne špiljskima izložit ćemo uvjetima konstantne tame kako bismo utvrdili koje su prilagodbe špiljskih organizama nastale kao posljedica tame – osnovnog obilježja špiljskih staništa. Naša istraživanja na ribi Astyanax mexicanus pokazala su da se niz obilježja koje smatramo adaptacijama na podzemne uvjete pojavljuje već po izlaganju površinske ribe potpunoj tami.

Istražit ćemo 1. molekularne mehanizme koji se odgovorni za promjene na površinskoj ribi Astyanax izloženoj potpunoj tami, i 2. inducira li izlaganje tami slične promjene i kod vanjskih srodnika špiljskih beskralješnjaka (člankonožaca, virnjaka itd.).

2. Jedno od najpoznatijih obilježja špiljskih životinja je gubitak pigmentacije, koji se događa kod svih skupina špiljskih životinja i bez obzira na tip pigmenta koji koriste. Prethodno smo otkrili molekularne promjene relevantne za gubitak pigmenta melanina, te da bi prirodna selekcija, a ne drift mogla biti odgovorna za regresiju pigmentacije.

Ipak, točni geni i mutacije odgovorne za gubitak melanina još uvijek su nepoznati, a ništa se ne zna ni o mehanizmu gubitka drugih vrsta pigmenata koji su također reducirani kod špiljskih životinja. Naš je cilj istražiti molekularne i evolucijske mehanizme nastanka albinizma kod različitih tipova pigmenata i različitih skupina životinja.

Naši će rezultati doprinijeti razumijevanju konvergentne evolucije i mehanizama nastanka novih prilagodbi.

Dr. sc. Helena Bilandžija diplomirala je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu 2005. godine. Zapošljava se 2007. godine kao asistentica na Institutu Ruđer Bošković, gdje pod mentorstvom dr. sc. Helene Četković započinje izradu doktorske disertacije u području razvojne i evolucijske genetike te molekularne ekologije. Dobitnica je L’Oreal-UNESCO stipendije “Za žene u znanosti” za 2013. godinu. Kao gost-znanstvenik boravila je na nekoliko stranih institucija, među ostalim na Sveučilištu Maryland u SAD-u i na Max Planck institutu za molekularnu i staničnu biologiju u Njemačkoj, za što je dobila stipendiju Europske organizacije za molekularnu biologiju EMBO. Znanstveni interesi nalaze joj se u području biologije podzemnih organizama, od kolonizacije podzemlja do evolucije brojnih adaptacija koje karakteriziraju podzemne životinje.  Osim toga aktivno sudjeluje u poularizaciji znanosti te je autor brojnih stručnih i popularnih članaka i knjižica, a sudjelovala je i u pripremi nekoliko izložbi i javnih tribina na temu istraživanja i zaštite podzemne faune.