Mikroorganizmi iz skupine Oomycetes, poznatiji kao „vodene plijesni”, uzročnici su bolesti mnogih slatkovodnih organizama te uzrokuju značajne štete u akvakulturi. Osim toga, vrsta Aphanomyces astaci uzročnik je smrtonosne bolesti račje kuge kod slatkovodnih deseteronožnih rakova.

Postojeće metode suzbijanja ovih patogena uključuju korištenje kemikalija štetnih za čovjeka i okoliš, poput formalina i malahitnog zelenila. Stoga je cilj mog doktorskog rada razviti ekološki prihvatljive metode kontrole slatkovodnih patogenih oomiceta, i to na dva načina – uz pomoć bioaktivnih spojeva iz biljaka i uz pomoć inhibicijskog djelovanja bakterija. Prvo ću istražiti mogu li se patogeni suzbiti ekstraktima odabranih samoniklih mediteranskih biljaka za koje je poznato da su bogate bioaktivnim spojevima. U tu ću svrhu, koristeći ekološki prihvatljive metode, pripremiti ekstrakte lovora, ružmarina i kadulje te analizirati njihov sastav spektrofotometrijski, tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC), plinsko kromatografsko masenom spektrometrijom (GC-MS) i nuklearnom magnetskom rezonancijom (NMR). Potom ću istražiti njihovo djelovanje prema modelnim oomicetima u laboratorijskim uvjetima i u akvakulturnim postrojenjima. U drugom dijelu doktorskog rada istražiti ću mogućnost biokontrole patogenih oomiceta uz pomoć bakterija koje su prirodno prisutne na/u domaćinu, poput pastrve. Selekcionirati ću, izolirati i molekularno karakterizirati sakupljene bakterijske izolate te testirati njihovu potencijalnu inhibicijsku aktivnost prema patogenim oomicetima.

Rezultati mojeg istraživanja bit će temelj za razvoj modernih i ekološki prihvatljivih metoda kontrole bolesti uzrokovanih oomicetima u slatkovodnoj akvakulturi.