Završetak Tenure Track Pilot Programa

10. prosinca 2024. završila je provedba „Programa izvrsnosti u visokom obrazovanju – Tenure Track Pilot Programa” (dalje u tekstu: TTPP) koji je započeo u svibnju 2017. i u kojem je Hrvatska zaklada za znanost imala ulogu Izvršne agencije. Ovaj program bio je usmjeren na pripremu modela za razvoj karijera vrhunskih mladih istraživača u Hrvatskoj kako bi se mladim istraživačima omogućila dugoročna perspektiva temeljena na otvorenom, pravednom i transparentnom postupku vrednovanja na temelju rezultata provedbe znanstvenog projekta. TTPP je bio financiran u okviru Švicarsko-hrvatskog programa suradnje u ukupnom iznosu od 4,175 milijuna CHF (od čega je Švicarska konfederacija financirala 85% sredstava).

U okviru programa proveden je natječaj TTP-2018-07 na koji su se prijavljivali mladi znanstvenici koji su željeli osnovati vlastitu istraživačku grupu na organizaciji u Hrvatskoj. Na natječaj je podneseno 20 prijava, a na kraju su financirana tri znanstvena projekta u razdoblju od 5 godina s proračunom većim od milijun eura po projektu. Financirani su sljedeći projekti:

  • TTP-2018-07-3554 – Exotic Nuclear Structure and Dynamics, voditelj: sc. Kosuke Nomura, Organizacija: Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet

  • TTP-2018-07-9675 – Evolution in the Dark, voditeljica: dr. sc. Helena Bilandžija, Organizacija: Institut Ruđer Bošković

  • TTP-2018-07-1171 – Mining the Variable Sky, voditelj: sc. Lovro Palaversa, Organizacija: Institut Ruđer Bošković.

Sva tri projekta završila su s provedbom do kraja srpnja 2024. s odličnim rezultatima – više od 60 objavljenih članaka, više od 70 izlaganja na konferencijama, više od 20 novoostvarenih suradnji s inozemnim organizacijama. U okviru ova tri projekta zaposleno je više od 10 mladih istraživača (asistenata i viših asistenata), obranjene su tri doktorske disertacije, a još tri su u izradi. Također, svo troje voditelja u međuvremenu je izabrano u više znanstveno zvanje (dr. sc. Nomura karijeru je nastavio u Japanu, dok su dr. sc. Bilandžija i dr. sc. Palaversa viši znanstveni suradnici na Institutu Ruđer Bošković).

U drugoj polovini 2024. godine provedeno je ex-post vrednovanje TTPP-a, koje je provela njemačka agencija DLR Project Management Agency. Ovo vrednovanje uključivalo je sljedeće analize: analizu planiranih i ostvarenih ciljeva na kraju provedbe, analizu novog zakonodavnog okvira i kriterija za napredovanje te procjenu primjenjivosti tenure modela u RH. Vrednovanje je provedeno putem analize programskih dokumenata, zakonskih akata te kroz intervjue s predstavnicima svih tijela koja su sudjelovala u provedbi (MRRFEU, MZOM, HRZZ, EPFL, SDC, voditelji projekata i čelnici nekoliko znanstvenih institucija).

Glavni zaključak izvješća je da tenure model napredovanja trenutačno nije moguće primijeniti u Hrvatskoj u potpunosti zbog obveze provođenja javnog natječaja za svako novo radno mjesto. Uspješnim voditeljima tenure projekta ne može se ponuditi stalno radno mjesto na temelju pozitivnog vrednovanja njihovog projekta. Novim zakonskim okvirom definiranim kroz Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti te programske ugovore uveden je model financiranja javnih organizacija na temelju uspješnosti, međutim u ni jednom od ovih akata se tenure model izričito ne spominje. Izbor voditelja TTPP projekata u znanstveno zvanje nije bio proveden na temelju vrednovanja njihovih projekata nego su izabrani na temelju nacionalnih i institucijskih kriterija koji su trenutačno na snazi. Dodatno, evaluatori zaključuju da na razini Programa nije uspostavljen opsežniji dijalog o tenure modelu u Hrvatskoj izvan uskog kruga sudionika TTPP-a. Hrvatska akademska zajednica je upoznata s tenure modelima u drugim državama, njegovim prednostima te smatra da je itekako relevantan za Hrvatsku, no rasprava o ovom modelu provodila se samo na razini Upravljačkog odbora i između dionika Programa te je imala ograničen doseg među akademskom zajednicom. Zaključno, kako bi tenure model zaživio u Hrvatskoj u praksi, potrebno je ishoditi izuzeće od obveze provođenja javnog natječaja za tenure radna mjesta odnosno definiranjem ove vrste napredovanja kao promaknuća a ne kao novog radnog mjesta. Ovime bi se povećala i međunarodna atraktivnost hrvatskog akademskog sustava.

Cijelo izvješće o rezultatima nalaza ex-post vrednovanja dostupno je na poveznici (na engleskom jeziku).