Humani citomegalovirus (HCMV) jedan je od najrasprostranjenijih virusa u ljudskoj populaciji. Pripada obitelji herpesvirusa, može inficirati cijeli niz različitih tipova stanica, a nakon infekcije trajno ostaje u organizmu u stanju prikrivenosti (latencije). Stoga većina zaraženih osoba nije niti svjesna infekcije budući da je imunosni sustav zdravih osoba sposoban efikasno kontrolirati virus. Međutim, infekcija pojedinaca s oslabljenim (osobe sa transplantiranim organima, osobe zaražene HIV-om, i dr.), ili nerazvijenim imunosnim sustavom (plod u razvoju, novorođenčad) može uzrokovati snažnu infekciju i stanja opasna po život. Štoviše, HCMV je najčešći uzročnik infekcija novorođenčadi koje mogu rezultirati urođenim razvojnim manama, gubitkom sluha, mentalnom retardacijom, te poremećajima razvoja. Zbog navedenih razloga, razvoj cjepiva protiv HCMV-a smatra se prioritetom najviše razine 21. stoljeća u području razvoja cjepiva.

Glavni razlog zašto još uvijek ne postoji učinkovito cjepivo ili terapija protiv HCMV-a jest naše nedovoljno poznavanje funkcije i interakcije citomegalovirusnih gena. Upravo je istraživanje funkcije citomegalovirusnih gena glavni predmet istraživanja doktorandice Tine Jenuš, koje financiraju Europski fond za regionalni razvoj u sklopu projekta Znanstveni centar izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva i Hrvatska zaklada za znanost.  Tina Jenuš, u sklopu svoje disertacije, istražuje nove virusne gene koji su snažno ispoljeni tijekom infekcije, što znači da su važni za životni ciklus virusa, a čija uloga do danas nije razjašnjena. Razjašnjavanje uloge nepoznatih virusnih gena u infekciji jest znanstveno i društveno važna aktivnosti, budući da bolje poznavanje protivnika (virusa) omogućava da se lakše pronađu njegova slabe točke što se potencijalno može iskoristiti za razvoj učinkovitijih lijekova ili cjepiva.