Balkanska divokoza (Rupicapra spp.) autohtona je vrsta u Republici Hrvatskoj i istaknuti dio njezine prirodne baštine. Mala veličina i fragmentiranost populacija divokoze u Dinaridima, te niska genetička varijabilnost i ograničeni protok gena, čine ih veoma ranjivima. Kako bi se utvrdio adaptivni potencijal i sposobnost dugoročnog preživljavanja populacija Balkanske divokoze, ali i ostalih europskih populacija, koristeći NGS (eng. Next Generation Sequencing) tehnologiju istražit će se raznolikost gena glavnog sustava tkivne podudarnosti koji su uključeni u prepoznavanje patogena i pokretanje imunosnog odgovora. Prema dosadašnjih saznanjima smatra se da je stupanj raznolikosti MHC gena snažno povezan sa otpornosti ili osjetljivosti populacije na bolesti. Zbog svoje jedinstvene funkcije i izrazito velike genetičke raznolikosti, MHC geni predstavljaju važne genetičke biljege za procjenu statusa zaštite populacije. Rezultati ovog istraživanja pridonijeti će boljem poznavanju raznolikosti i evolucije MHC gena u divokoze, utvrđivanju imunosne kompetentnosti njezinih populacija, te će nam u konačnici pomoći definirati uvjete koji su važni za očuvanje i upravljanje divokozom.
Mentor: prof. dr. sc. Nikica Šprem (Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet)
Natječajni rok: DOK-2018-01
Fotografije divokoza slikao Krešimir Kavčić.
Sunčica Stipoljev završila je preddiplomski studij Molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2015., gdje je i magistrirala Ekologiju i zaštitu prirode 2018. godine. Od iste godine zaposlena je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Zavodu za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju kao doktorand na projektu „DNA kao dokaz o distribuciji i vitalnosti ugrožene Balkanske divokoze” u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost ,,Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti”. Znanstveni interes su joj genetička istraživanja populacija divljih papkara upotrebom neutralnih (mikrosatelitski lokusi, kontrolna regija mitohondrijske DNA) i adaptivnih genetičkih biljega (geni glavnog sustava tkivne podudarnosti).
