Na 18. sjednici Povjerenstva za prigovore Hrvatske zaklade za znanost (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), održanoj 7. rujna 2026. godine, provedeno je vrednovanje opravdanosti prigovora na odluke Upravnog odbora o financiranju projekata prijavljenih na natječaje „Istraživački projekti“ (IP-2026) i „Uspostavni istraživački projekti“ (UIP-2026) u drugom krugu vrednovanja.
Kao i kod evaluacije projekata u prvom krugu, Povjerenstvo smatra da su promjene uvedene u natječaje IP-2026 i UIP-2026 od strane Hrvatske zaklade za znanost unaprijedile sustav vrednovanja istraživačkih projekata u Republici Hrvatskoj. S druge strane, Povjerenstvo je uočilo niz problema i nedostataka evaluacijskih postupaka, kao i šire probleme. Stoga, iako je svjesno da je svaki evaluacijski („peer-review“) postupak u konačnici odabir najmanje lošeg, odnosno najmanje neobjektivnog sustava, u ovom natječaju uočava određene nedostatke čijim bi se otklanjanjem postupak mogao unaprijediti: Istovremeno, Povjerenstvo je uočilo određene manjkavosti čija bi korekcija dodatno unaprijedila evaluacijski postupak, i to:

1. Iako je Zaklada uvela usuglašavanje recenzenata u slučaju značajnog razilaženja njihovih prosječnih ocjena, Povjerenstvo smatra da se premalo koristio natječajni instrument odbijanja pojedinih recenzija i traženja novih recenzija. Naime, značajan broj prigovora temelji se na ocjenama nakon postupka usklađivanja recenzija, no u tom su postupku recenzenti često ostajali pri svojim izvornim ocjenama. Naravno, to je njihovo pravo, uz adekvatno obrazloženje same ocjene. No, i nakon usklađivanja prosječne su se ocjene ponekad razlikovale za 6 ili više bodova. Stoga je u takvim situacijama potrebno tražiti dodatnu recenziju, što je i propisano kao mogućnost u samom natječaju, jer usklađivanje ocjena nije ispunilo svoju svrhu, a proces usklađivanja ostaje nedovršen.
2. Nadalje, Povjerenstvo je primijetilo da se određen broj prigovora temelji na značajnom razilaženju ocjena u okviru pojedinačnog kriterija, pri čemu bi jedan od evaluatora davao ocjenu 2 ili nižu (na primjer 5, 5, 2 ili 4, 4, 1) i time „rušio“ cijeli projekt. Povjerenstvo smatra da se usklađivanje po pojedinim kriterijima također mora normirati samim natječajem, kao i za prosječan broj bodova, primjerice tako da je potrebno provesti usklađivanje svih recenzenata na pojedinom kriteriju ako se ocjene razlikuju za 3 ili više bodova te, u slučaju da recenzenti odluče zadržati svoje ocjene, zatražiti dodatnu recenziju projektnog prijedloga.
3. Budući da prijavitelji nisu bili obaviješteni o postupku usklađivanja ocjena u slučajevima kada je do usklađivanja došlo, a što je bilo osnova za značajan broj prigovora, Povjerenstvo smatra da prijavitelji moraju biti obaviješteni o tome da je provedeno usklađivanje te do kojeg je zaključka/rezultata ono dovelo, bilo kroz Odluku o financiranju projekta bilo kroz sustav EPP.
4. Bez obzira na ukupno smanjenje takvih slučajeva, Povjerenstvo je primijetilo da su i dalje pojedini evaluatori davali štura obrazloženja dodijeljenih ocjena i iznosili oprečne tvrdnje unutar pojedinačnih obrazloženja. Također, postoji opravdana sumnja na korištenje alata umjetne inteligencije pri pisanju recenzija, i to na način da su recenzije bile prilagođene već unaprijed zadanom bodovnom iznosu. Stoga je potrebno da tijela Zaklade koja sudjeluju u evaluacijskom postupku, ponajprije paneli, ulože dodatni trud pri čitanju samih evaluacija kako bi se izbjeglo takvo nedozvoljeno ponašanje.
5. Naposljetku, Povjerenstvo primjećuje da su kapaciteti Zaklade na rubu dostatnosti i održivosti za provođenje evaluacije tako velikog broja godišnjih projektnih prijava istraživačkih projekata (440 prijava na IP-2026 i 173 prijave na UIP-2026) te da se zbog toga snižava i kvaliteta samog evaluacijskog postupka. Stoga Povjerenstvo predlaže daljnje okrupnjavanje projekata putem povećanja praga za minimalan broj istraživača po projektu, kao i produljenje trajanja pojedinačnih projekata na četiri godine. Na taj bi se način smanjio broj projektnih prijava te time omogućili daljnji postupci unapređenja kvalitete evaluacijskog postupka. Primjerice, bilo bi moguće povećati broj recenzenata po projektu na četiri, čime bi se povećala statistička značajnost prosječnih ocjena te bi se Zaklada time približila evaluacijskim standardima europskih zaklada, kao što je, primjerice, Agencija za provođenje projekata Europskog istraživačkog vijeća (ERCEA).

Naposljetku, kao i do sada, Povjerenstvo i dalje potiče prijavitelje projekata da prijavljuju potencijalne nepravilnosti uočene tijekom postupka vrednovanja, s ciljem osiguravanja transparentnijeg, pravednijeg i ujednačenijeg postupka koji slijedi standarde vodećih znanstvenih programa i zaklada u Europi i svijetu.

S poštovanjem,

predsjednik Povjerenstva za prigovore
dr. sc. Ivica Vilibić