14. svibnja 2024. u Zagrebu su predstavljeni preliminarni rezultati istraživačkog projekta IPS-2022-02-8156 „Dobrobit mladih i strukture potpore prije, tijekom i nakon COVID-19 pandemije (YO-VID22)”. Riječ je o bilateralnom slovensko-hrvatskom projektu koji se provodi uz financijsku potporu Hrvatske zaklade za znanost i Javne agencije za znanstveno-istraživačku i inovacijsku djelatnost Republike Slovenije (ARIS). Voditeljica hrvatske istraživačke grupe je dr. sc. Dunja Potočnik s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, a slovenske grupe dr. sc. Andrej Naterer, izv. prof. s Filozofske fakultete Univerze v Mariboru.
Istraživački tim je krajem 2023. godine proveo anketno ispitivanje na reprezentativnim uzorcima više od 1.200 mladih u dobi 16-29 godina iz Hrvatske i Slovenije. Anketom su ispitivani, među ostalim, njihovo zadovoljstvo životom i društvenim odnosima, njihova vlastita očekivanja od života i percepcija onoga što društvo očekuje od njih, povjerenje u njihovu okolinu, mentalno zdravlje te strukture podrške tijekom pandemije i danas.
Tijekom pandemije oko petine mladih je osjećalo da njihov život rijetko ili nikada ima smisao i svrhu, dok je oko dvije petine izjavilo da su često ili uvijek osjećali da njihov život ima smisao i svrhu. Podaci su nešto pozitivniji za razdoblje nakon pandemije te danas oko desetina mladih smatra da njihov život rijetko ili nikada ima smisao i svrhu, dok dvije trećine izjavljuje da njihov život često ili uvijek ima smisao ili svrhu. Tijekom pandemije mladi su češće proživljavali neugodne osjećaje (nelagoda, tuga, strah, ljutnja) nego danas, dok je pozitivnih osjećaja (sreća, radost, zadovoljstvo, ushićenje) bilo manje tijekom pandemije nego što je to slučaj danas.
Nešto više od polovice mladih je često ili uvijek tijekom pandemije osjećalo da postoje osobe na koje se mogu osloniti, dok se danas tako osjeća više od dvije trećine mladih. Roditelji su osobe na koje se mladi najčešće oslanjaju kada traže podršku ili pomoć, iza kojih slijede prijatelji, braća i sestre, te partneri ili bračni drugovi. Obrazovne ustanove i organizacije civilnog društva zastupljene su u oko desetini odgovora, slično kao i zdravstvene ustanove i vjerske organizacije, dok je stručna pomoć pedagoga, psihologa, ili terapeuta u školi ili na fakultetu zastupljena u manje od pet posto. Također, nakon pandemije porasla je i potreba za stručnom pomoći – prije pandemije oko 7% ispitanika je potražilo stručnu pomoć, dok je nakon pandemije taj broj narastao na 11%, što je i dalje niže od broja mladih koji su iskazali izrazitu potrebu za potporom. Ovo pokazuje da se mladi češće oslanjaju na neformalnu potporu u najbližoj okolini, dok formalna odnosno stručna institucijska potpora često izostaje.
Kako bi provjerili u kolikoj je mjeri upravo pandemija COVID-19 utjecala na neke od uočenih trendova u životu mladih, istraživački tim usporedio je rezultate dobivene njihovom anketom s rezultatima velikog istraživanja Friedrich-Ebert Stiftung iz 2018. (FES 2018). U ovom razdoblju smanjilo se opće zadovoljstvo životom (s 4.12 na 3.81), zadovoljstvo odnosima s prijateljima (s 4.31 na 4.05) i, ono što posebno zabrinjava, zadovoljstvo tjelesnim izgledom (s 4.01 na 3.57), posebno kod djevojčica. Također, predviđanja mladih o gospodarskoj situaciji zemlje za 10 godina puno su negativnija, a prisutan je i povećan strah od rata u odnosu na 2018.
Što se tiče mentalnog zdravlja mladih danas, između 10 i 13% mladih pokazuje visoke i izrazito visoke razine depresivnosti, anksioznosti i stresa (prema DASS9 skali). Kod djevojaka su vrijednosti sva tri ova pokazatelja najviše u dobnoj skupini 16-19 godina, dok kod dječaka one dostižu svoj vrhunac u razdoblju 20-24 godine. Što se tiče uzroka narušenog mentalnog zdravlja, kao dva najznačajnija prediktora pokazali su se izloženost nasilju na internetu i strah od neuspjeha u školi i na poslu.
Prema rezultatima ankete, samoočekivanja ispitanika uglavnom se poklapaju s percipiranim očekivanjima društva za navedenu populaciju, osim za neke aspekte obiteljskog života (primjerice, 90% ispitanika smatra da društvo od njih očekuje da će se vjenčati, dok nešto manji broj ispitanika, njih 80,6%, smatra da će se zaista vjenčati).
Sve u svemu, rezultati anketnog ispitivanja pokazuju kako je mladima tijekom odrastanja i tranzicije u odraslu dob potrebna potpora kako uže socijalne zajednice tako i javnih institucija i organizacija civilnog društva. Uvidi u stanje dobrobiti mladih i potpore koju su dobili od bliže i dalje okoline pružaju smjernice za razvoj narednih dionica istraživanja, koja će poslužiti razvoju javnih politika za mlade prilagođenih potrebama mladih.
