Dr. sc. Ivona Coha zaposlena je u Laboratoriju za radioekologiju Instituta Ruđer Bošković, a radi kao suradnik na HRZZ projektu „Radionuklidi u dječjoj hrani i razvoj metoda za određivanje njihovih niskih aktivnosti“ (RiChFALL) voditeljice dr. sc. Ivane Tucaković. U okviru projekta dr. sc. Coha zadužena je za razvoj metoda određivanja radionuklida koje nije moguće direktno detektirati već su potrebne zahtjevne metode kemijske izolacije iz uzoraka prije same detekcije. U sklopu programa MOBODL Ivona je provela godinu dana na Institutu Jožef Stefan u Ljubljani (Odsjek za znanosti o okolišu, Laboratorij za radiokemiju), gdje joj je mentor-domaćin bio dr. Marko Štrok.
Dr. sc. Anja Rac Justament zaposlena je u Laboratoriju za staničnu biologiju i prijenos signala Instituta Ruđer Bošković, a posljednje dvije godine, u sklopu projekta „Integrin alpha V beta 5-povezane fokalne i retikularne adhezije u melanomu (AdMeFoRe)“ voditeljice dr. sc. Andreje Ambriović Ristov, istražuje komplekse adhezije integrina u staničnim linijama melanoma. Anjina Organizacija-domaćin bio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Ljubljani (točnije njegov Medicinski centar za molekularnu biologiju), a mentor-domaćin dr. sc. Mirjana Liović.
1. Zašto ste odabrali Institut Jožef Štefan odnosno Medicinski fakultet u Ljubljani kao Organizaciju-domaćin odnosno vaše mentore-domaćine? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima istraživačke grupe?
Ivona: Tijekom prvog postdoktorskog usavršavanja na istoj instituciji, ali u drugoj organizacijskoj jedinici, imala sam priliku stupiti u kontakt s mentorom i detaljnije se upoznati s radom njegove istraživačke grupe. Njegov laboratorij dijeli mnoge sličnosti s onim u kojem radim, ali dodatno razvija metode detekcije radionuklida spektrometrijom masa. Stoga me posebno privukla mogućnost učenja i daljnjeg razvoja novih metoda za detekciju radionuklida te kasniji prijenos stečenog znanja u Hrvatsku.
Anja: Prije svega, model i tematika na kojoj radi dr. Liović mi je bila nova i zanimljiva. Ovo je bila prva službena suradnja naše istraživačke grupe i istraživačke grupe dr. Liović kojom smo ostvarili odlične rezultate.
2. Koje su glavne razlike između vaše matične organizacije (IRB) i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?
Ivona: Iako naše institucije imaju mnogo sličnosti, glavna razlika leži u tome što je Institut Jožef Stefan ranije modernizirao infrastrukturu, dok smo mi trenutačno u tom procesu. Puno je izraženiji rad u multinacionalnom okruženju. Domaćini na prvi dojam djeluju formalno i usmjereni na svoj posao, no kada ih bolje upoznate, shvatite da su izuzetno srdačni i uvijek spremni pomoći, bez odgađanja.
Anja: Neke velike razlike nije bilo. Imala sam sreću raditi sa odličnim ljudima, projekt je bio prilagođen infrastrukturi koja mi je bila potrebna i sve je odrađeno u planiranom vremenu.
3. Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu buduću znanstvenu karijeru?
Ivona: Sva očekivanja su ispunjena koja sam imala tijekom prijave. Trajanje studijskog boravka je bilo dovoljno za ispunjavanje većine postavljenih ciljeva, ali ono što je najbitnije, studijski boravak bio je dovoljan da uspostavim novo istraživanje kao podlogu za daljnja istraživanja na matičnoj instituciji.
Anja: Studijski boravak mi je omogućio stvaranje novih profesionalnih i prijateljski veza. Upoznala sam izvrsne ljude i znanstvenike te puno naučila. Trajanje je bilo dovoljno za ispunjenje svih očekivanja i zadanih ciljeva.
4. Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.?
Ivona: S obzirom na vrlo puno sličnosti, svakako planiramo nastavak suradnje. U planu je nekoliko zajedničkih publikacija rezultata dobivenih tijekom boravka. U planu su i kratkoročni boravci te sudjelovanje na konferencijama. Prijavili smo i zajednički projekt (trilateralu) početkom ove godine.
Anja: Nastavak suradnje se svakako planira, a prvo je na redu publikacija dobivenih rezultata.
5. Vaša mobilnost trajala je (samo) godinu dana. Zašto ste odabrali ovo trajanje odnosno biste li voljeli, da ste mogli, boraviti i dulje?
Ivona: Moj razlog je što sam već bila godinu dana zaposlena kao viši asistent, pa s obzirom na trajanje ugovora na matičnoj instituciji nisam bila u mogućnosti biti dulje od dodatnih godinu dana.
Anja: Godina dana mi se činila kao optimalno vrijeme za profesionalni, ali i osobni razvoj.
6. I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Ljubljane? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?
Ivona: Moji dojmovi su izuzetno pozitivni. Radno okruženje bilo je inspirativno, a mogućnost suradnje, usvajanje novih vještina i pristup naprednoj infrastrukturi dodatno su obogatili moje iskustvo. Sama mobilnost također je pridonijela stjecanju vrijednog iskustva, gdje samostalno raspoređujete tijek rada u skladu s postavljenim ciljevima.
Naravno, najveći izazov bio je postići zadane ciljeve, budući da se prilikom razvoja novih metoda uvijek pojavljuju nepredviđene prepreke. No, upravo njihovo rješavanje često otvara bezbroj novih mogućnosti i pravaca istraživanja.
Što se tiče praktičnih aspekata boravka, imala sam sreće s pronalaskom smještaja, iako smatram da je to često najstresniji dio. Iznos stipendije bio je dovoljan za pokrivanje troškova života, ali i za istraživanje predivne Slovenije.
Sveukupno, rad na Institutu Jožef Stefan bio je iznimno vrijedno iskustvo, kako profesionalno, tako i osobno. Stjecanje novih kolega i uspomena te nova poznanstva neprocjenjivo su obogatili moje životno i profesionalno putovanje.
Sažetak Ivoninog usavršavanja:
Praćenje stanja radioaktivnosti u okolišu bitno je radi očuvanja zdravlja i okoliša. Moderne tehnike omogućuju razvoj brzih i jednostavnijih metoda, koje same bitno utječu na smanjenje zagađenja okoliša, ali i mogu dati znatno brže odgovore na pitanja je li utjecaj radioaktivnog zračenja značajan u određenom trenutku. Raspolaganje takvim metodama je nužno, posebice u akcidentnim situacijama kada je bitno na vrijeme informirati javnost o razini radiološkog zagađenja. Također, temeljna istraživanja koja su usmjerena na precizno i točno određivanje prirodnih, dugoživućih radionuklida su nužna kako bi znali odrediti prirodnu dozu zračenja koju primi stanovništvo. Kako je najmlađa populacija i najosjetljivija, istraživanja su usmjerena na razvoj metode određivanja prirodnih radionuklida urana, torija i radija u vodi i mlijeku odnosno hrani korištenjem masene spektrometrije (ICP-MS). U odnosu na postojeće metode očekuje se značajno skraćenje vrijeme analize s nekoliko dana na svega nekoliko sati, mogućnost ispitivanja puno većeg broja uzoraka uz znatno manju potrebnu količinu samog uzorka, smanjenje korištenja kemikalija i proizvodnje otpada. Dosad istraživanja transfera (prijelaza) radionuklida u majčino mlijeko nije sustavno i direktno ispitivano jer nisu postojale dovoljno osjetljive tehnike i metode, već su se koristili razni matematički modeli. Sama metoda bit će temelj za daljnja istraživanja i razvoj novih metoda određivanja ne samo prirodnih već i umjetnih radioizotopa koji dospijevaju u naš okoliš ljudskim djelovanjem.
Stečena znanja bit će prenesena i uvedena u Hrvatsku te primijenjena za razvoj brzih metoda kojima je nužno raspolagati, pri rutinskom monitoringu u okolici nuklearnih objekata, skladištima nuklearnog otpada te posebice u slučaju nuklearnih nesreća ili napada. Izračunate doze unutar ovog istraživanja bit će vrlo vrijedna podloga za poznavanje doza dobivenih iz prirodnih izvora te bolje procjene u slučaju izvanrednih okolnosti koliko se dojenče ili dijete hranjeno adaptiranim mlijekom može ozračiti ovisno o razini radiološke kontaminacije iz umjetnih izvora. Takav pristup se može primijeniti i na svu populaciju, primjerice u slučaju ako će biti potrebno kontrolirati uvoz namirnica iz kontaminiranog područja.
Sažetak Anjinog usavršavanja:
Koža je najveći ljudski organ koji štiti unutrašnja tkiva i organe. Njen višeslojni vanjski sloj, epiderma, građen je od gusto složenih stanica, keratinocita, koje komuniciraju sa svojom okolinom, odnosno susjednim stanicama i izvanstaničnim matriksom putem stvaranja adhezija. Proteini adhezija se zajednički se nazivaju adhesom, dok se proteini izvanstaničnog matriksa nazivaju matrisom. Genske mutacije koje pogađaju proteine adhezija, keratine 5 ili 14, uzrokuju bolest neožiljne ili epidermolitske epidermolize (engl. epidermolysis bullosa simplex, EBS) u kojoj stanice kože, keratinociti, postaju neotporne na fizički stres, što dovodi do stvaranja mjehura i rana na koži. Bolest je neizlječiva i pogađa oko 500.000 ljudi diljem svijeta, a liječenje je isključivo simptomatsko. Naime, iako bi genska terapija bila najbolji pristup liječenju bolesti, ona je za sada neizvediva jer je potrebno modulirati većinu stanica kože i drugih organa, što još više naglašava potrebu simptomatskih terapija. Predloženo istraživanje će sveobuhvatno istražiti adhesom i matrisom staničnog modela s karakterističnom mutacijom keratina koja uzrokuje EBS. Hipoteza projekta je da različiti omjeri mutiranog i divljeg tipa keratina dovode do promjene u sastavu adhesoma i matrisoma EBS keratinocita, zbog kojih dolazi do promjena u prijenosu signala, te stvaranja nakupina keratina, što izravno utječe na fenotip bolesti EBS. Rezultati istraživanja produbit će temeljno znanje o proteinima adhezija i proteinima izvanstaničnog matriksa i otkriti nove potencijalne mete za lokalizirane terapije koje pospješuju zacjeljivanje rana i smanjuju krhkost na mjestima koja su podložna ponavljanim traumama. Ovo usavršavanje bi moglo rezultirati otkrićem novih načina ublažavanja simptoma EBS. Nova znanja o adhezijama i proteinima izvanstaničnog matriksa potencijalno će potaknuti inovacije u industriji koje bi rezultirale novim pristupima u liječenju, poboljšanoj zdravstvenoj skrbi i u konačnici značajnom poboljšanju kvalitete života pacijenata. Sve navedeno bi u konačnici imalo direktan pozitivan utjecaj na gospodarstvo i društvo. Primjerice, ovakva usavršavanja stvaraju prilike za rad na naprednim tehnologijama i opremi, što djeluje pozitivno na istraživačku produktivnost istraživača, čime se otvaraju mogućnosti za ostvarivanje suradnji, dobivanje novih poslovnih ponuda, stipendija, te mogućnost prijave na razne natječaje za financiranje istraživačkih projekata.
