Dr. sc. Vlatko Gašparić zaposlen je kao viši asistent u Laboratoriju za molekulsku fiziku i sinteze novih materijala Instituta Ruđer Bošković. U okviru svoje doktorske disertacije provodio je istraživanja na temu fotonskog nanomlaza i njegove primjene u Ramanovoj spektroskopiji, čime je bio začetnik ove tematike ne samo na IRB-u nego i u Hrvatskoj općenito. U okviru Programa MOBODL dr. sc. Gašparić proveo je godinu dana na Wigner Research Centre for Physics u Budimpešti, gdje mu je Mentor-domaćin bio Dr. Miklós Veres.

Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka u Budimpešti i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Gledajući kroz tematiku istraživanja, glavni cilj boravka bio je unaprjeđenje metode pojačanja Ramanove spektroskopije pomoću plazmona i fotonskog nanomlaza. Gledajući širu sliku, cilj mog boravka u Budimpešti bio je između ostalog stjecanje međunarodnog iskustva kao poslijedoktorand te rad na vrhunskoj opremi sa stručnjacima u području kojim se kvaliteta mog istraživanja podiže na višu razinu. Temu istraživanja možemo razložiti na tri cjeline, a to su: proučavanje kombiniranog pojačanja pomoću SERS (surface-enhanced Raman spectroscopy) podloga i fotonskog nanomlaza mikrosfera, proučavanje svojstava samog fotonskog nanomlaza, te istraživanje naprave za kombinirano plazmonsko pojačanje s fotonskim nanomlazom.

S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na Wigner Research Centre for Physics?

Surađivao sam s dr. sc. Miklósem Veresom – voditeljem grupe za nanostrukture i primjenjenu spektroskopiju pri Wigner Research Centre for Physics, koji je bio moj mentor domaćin, te s članovima njegove grupe. Također, preko Miklósa, uspostavio sam i konekcije i suradnju s još jednom grupom na samom Wigner centru te grupom u Debrecenu. Tipični radni dan počinjao bi ujutro s upogonjavanjem eksperimentalne opreme i radom u laboratoriju (ukoliko sam taj dan imao eksperimentalna mjerenja) ili pohranjivanjem simulacija od prethodnog dana i upogonjavanjem sljedeće simulacije (ukoliko sam te dane radio simulacije). Zatim najčešće prolazak kroz tekuće stvari s kolegama, rješavanje e-mailova itd. Nakon toga eksperimentalni ili računalni rad, stanka za ručak, dogovor s kolegama, nastavak eksperimenata ili izračuna itd. Utorkom u 10:00 su se redovito održavali seminari kolega i znanstvenika s Wignera, što je nudilo priliku za čuti zanimljive tematike kojima se drugi znanstvenici bave. Uz odličnu radnu atmosferu, kolege na institutu bili su vrlo pristupačni i susretljivi što je činilo boravak i rad vrlo ugodnim.

Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Općenito nema velikih razlika. U mojoj matičnoj instituciji (Institut Ruđer Bošković) radim u grupi gdje su radno okruženje i međuljudski odnosi izrazito dobri i poticajni za rad i ugodan boravak na samom radnom mjestu, pa mi je drago što tu nije bilo razlike niti u grupi na instituciji domaćinu u Budimpešti. Ono što mi se dodatno svidjelo, i što je razlika u odnosu na moju matičnu grupu, je što je grupa domaćin i fizički bila raspoređena tako da su članovi u istoj zgradi i praktički u istom hodniku, a  i laboratoriji su bili u istoj zgradi.

Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Od dodatnih aktivnosti vezanih za Wigner i istraživanje, izdvojio bih uspostavljenu suradnju s grupom u Debrecenu, te team-building aktivnosti (npr. kuglanje) s grupom domaćinom. Pošto sam na svoj boravak poveo i suprugu i sina, stekli smo prijatelje i izvan kruga mog posla: primjerice obitelji s djecom u kvartu u kojem smo živjeli, a bili smo uključeni i u Hrvatsku katoličku zajednicu u Budimpešti gdje smo razvili vrijedna prijateljstva.

Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Stjecanje suradnji, kolega i prijatelja na poslu i u životnoj sredini. Vjerujem da će uspostavljene suradnje, uz dosadašnje rezultate, i u budućnosti dugoročno donositi plodove, a stečena prijateljstva ostati za cijeli život.

Kako je bilo živjeti godinu dana u Budimpešti? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka?

Budimpešta je prekrasan grad koji nudi pregršt mogućnosti ako krenemo samo od turističkog razgledavanja. Također, život u Budimpešti u kvartu u kojem smo bili je bio vrlo ugodan. Naselje je planski izgrađeno sa svim sadržajima u blizini za funkcionalan i ugodan obiteljski život. Izazova je svakako bilo, a najveći je bio jezična barijera, pogotovo s ljudima koji nisu znali engleski. No, vrlo srdačni nisu bili samo kolege na poslu, nego i ljudi općenito na ulici, u trgovini, itd., pa je i ta eventualna jezična barijera bila lako prebrođena. Ukupno gledajući, ovo iskustvo inozemnog boravka bilo je neprocjenjivo za moj profesionalni i osobni razvoj te obogaćujuće ne samo za mene nego i za moju obitelj.