Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka na NIB-u i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Moj osobni cilj bio je proširiti znanstvenu aktivnost usvajanjem novih metoda i istraživačkih pristupa, osobito u području testova genotoksičnosti koji se ne provode u mojem matičnom laboratoriju. Također, za razliku od mojeg laboratorija na IRB-u, gdje koristimo organizme iz prirode, ovdje mi je bilo omogućeno provođenje kontroliranih eksperimentalnih izlaganja organizama zagađivalima, zahvaljujući dostupnosti odgovarajuće infrastrukture i komora za održavanje stalnih uvjeta (temperature, svjetlosti i vlažnosti).

Glavni cilj istraživanja bio je proučiti štetne učinke mikroplastike – polipropilena (PP) i polietilena visoke gustoće (HDPE) – te vezanih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH-ova) na staničnoj razini, nakon njihove bioakumulacije u ciljanim tkivima školjkaša. Poseban fokus bio je na probavnoj žlijezdi (glavnom organu za pohranjivanje i detoksikaciju) i škrgama (ulaznom mjestu toksičnih tvari).

Istraživanje je važno jer se radi o najčešćim vrstama plastike prisutnima u vodenim i kopnenim okolišima, a čiji je utjecaj na organizme, osobito u slučaju PP, još uvijek nedovoljno istražen. Također, nedostaje podataka o vektorskoj ulozi mikroplastike u prijenosu drugih zagađivala, poput PAH-ova ili metala. Školjkaši su korišteni kao dobro poznati bioindikatorski organizmi, a rezultati mogu poslužiti za procjenu potencijalnih rizika i za druge organizme u okolišu.

S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na institutu?

Tijekom boravka najviše sam surađivala s mentoricom, dr. sc. Andrejom Ramšak, njezinom doktorandicom, stručnom suradnicom u istraživačkoj grupi te nekoliko studentica koje su u tom razdoblju odrađivale stručnu praksu. Imala sam i sreću što je mentorica u naš projekt uključila i svoje suradnike iz Slovenije, Srbije i Crne Gore, čime smo obogatili istraživanje dodatnim analizama koje u početku nisu bile planirane. Iako prije ovog boravka nije postojala međulaboratorijska suradnja s dr. sc. Ramšak te se nismo poznavale, odlučila sam joj se obratiti jer mi je njezina istraživačka tematika bila  zanimljiva. To se pokazalo kao izvrsna odluka jer mi je suradnja donijela niz novih kontakata i budućih prilika za suradnju. 

Tipični radni dan ovisio je o fazi boravka. Dani su najčešće započinjali rano ujutro, a zatim su bili usmjereni ili na rad u laboratoriju ili na obradu podataka i pisanje u uredu. Najzahtjevniji period bio je tijekom provođenja eksperimenata sa školjkašima, kada je bilo mnogo planiranih i neplaniranih aktivnosti – održavanje akvarija, kontrola uvjeta, hranjenje organizama, bilježenje parametara i briga o tome hoće li komore i školjke izdržati do kraja eksperimentalnog razdoblja.

Unatoč intenzivnom radu, redovito se nalazilo vremena i za zajednički ručak s kolegama, a ponekad smo ga imali i na otvorenom, uz more i obalu, što je dodatno pridonijelo ugodnoj i poticajnoj radnoj atmosferi.

Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Nije bilo neke velike razlike u načinu rada, dobro sam funkcionirala u našem malom timu. Sva oprema koja je bila potrebna bila je dostupna, iako je neke dane interes za pojedinim uređajem bio veći nego na mojoj matičnoj instituciji tako da je više razvijena navika zapisivanja za korištenje u točno određeno vrijeme. Tim u koji sam došla zapravo je manji nego na IRB-u, ali to nam je omogućilo da svaki dan svi zajedno kratko prodiskutiramo zadatke i/ili rezultate.

Jedna od specifičnosti koju sam primijetila u kontekstu slovenske znanstvene zajednice, ne samo na instituciji na kojoj sam boravila, jest znatno lakši pristup relevantnoj znanstvenoj literaturi. Tijekom boravka nisam naišla ni na jednu prepreku u pristupu traženim radovima, dok u Hrvatskoj često nemamo pretplate na brojne izdavače, pa pribavljanje literature može biti sporije i zahtijevati dodatne korake.

Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Bila sam uključena i u druge aktivnosti i istraživanja tima dr. sc. Ramšak. Sudjelovala sam na laboratorijskim sastancima kao punopravni član laboratorija, radila sa studentima i bila uključena u aktivnosti Horizon projekta STOPP – Strategies to prevent and reduce plastic packaging pollution from the food system. Veoma sam zahvalna svojoj mentorici što me uključila i u edukacijske aktivnosti tako da sam održala i jedno predavanje na njezinom kolegiju na FAMNIT-u, te smo zajedno vodile i dva diplomska rada koja su sada u fazi pisanja na kojima ću biti komentor. Osim što mi je bilo zadovoljstvo raditi s mladim kolegicama, to iskustvo mi je veoma važno za profesionalni razvoj i životopis s obzirom da na velikom broju fakulteta u Hrvatskoj u ovoj fazi karijere ne možemo službeno biti komentori, a takve aktivnosti se vrednuju za dobivanje radnih mjesta i napredovanja.

Uspjela sam sudjelovati i na tri kongresa – Drugom skupu mladih znanstvenika Zavoda za istraživanje mora i okoliša održanom na IRB-u gdje sam održala predavanje, MICROPLASTICdays u Ljubljani gdje sam rezultate svojeg projekta predstavila i kroz kratko “pitch” predavanje i poster te na InspireAdriatic u Zagrebu s posterskim izlaganjem.

Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Kroz boravak sam stvorila nove profesionalne kontakte, ali i prijateljske veze. Vjerujem da je ovo početak dugoročne suradnje koja se nastavlja kroz pisanje zajedničkih publikacija s našeg projekta, a ujedno i zajedničkim bilateralnim projektom (PlasOrgAnoTox) koji vode moje mentorice iz Hrvatske i Slovenije. Iako nisam bila sklona dugom odlasku u inozemstvo, boravak je svakako bio prilika i za osobni rast, nove izazove i poznanstva i probijanje nekih vlastitih strahova i barijera.  

Kako je bilo živjeti godinu dana u Sloveniji? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?

Iako sam radila na Morskoj biološkoj postaji u Piranu (MBP), na kraju sam živjela u Ljubljani, iako je i tamo bio veliki izazov pronaći stan jer je potražnja puno veća od ponude. Naime, kako je početak moje mobilnosti bio sredinom lipnja bilo je apsolutno nemoguće pronaći smještaj u Piranu ili nekom mjestu na obali tijekom ljeta i turističke sezone. Iako MBP posjeduje dormitorij sa sobama, do vremena kad sam saznala da sam dobila stipendiju, i tamo su svi smještajni kapaciteti bili zauzeti do listopada. Prvotni plan mi je bio od jeseni tražiti smještaj na obali, ali ispalo je da na MBP postoji čak sedam zaposlenika, znani kao „Ljubljana people“ 😊, koji svakodnevno putuju na relaciji Ljubljana-Piran-Ljubljana, uključujući i moju mentoricu Andreju, pa je to zapravo bila samo dodatna prilika za diskusije oko rada, druženje i čavrljanje na putu, pa sam, uz to što mi se svidio stančić koji sam imala, odlučila ostati u Ljubljani. Iako se čini kao velika udaljenost (što i je), na kraju taj put automobilom potraje otprilike kao da se kod nas putuje s jednog kraja Zagreba na drugi. Također, na taj način sam mogla bolje upoznati i Piran i Ljubljanu. Nekoliko sastanaka i predviđenih aktivnosti u sklopu projekta smo i imali u samom sjedištu, Nacionalnom inštitutu za biologijo, koji se nalazi u Ljubljani.

Iako je Slovenija i dalje malo skuplja nego Hrvatska, iznos stipendije mi je bio dovoljan za pokrivanje svih troškova života.