Dr. sc. Marija Pinterić zaposlena je u Laboratoriju za metabolizam i starenje (LaMbdA) Instituta Ruđer Bošković, koji se, među ostalim, bavi proučavanjem spolnih razlika u prilagodbi na oksidacijski stres. Tijekom svojeg doktorskog rada u okviru HRZZ projekta SuMERA (IP-2014-09-4533) bavila se utjecajem proteina Sirtuina 3 u mehanizmima koji su posredovani estrogenom u fiziološkim i patofiziološkim uvjetima. Kao nastavak tog istraživanja trenutačno se bavi in vitro i in vivo istraživanjima kako bi se definirala uloga mitohondrijskog proteina Sirt3 u spolno-specifičnom očuvanju energetske homeostaze tijekom starenja. U okviru programa MOBODL Marija je provela godinu dana na Medicinskom fakultetu u Grazu, gdje joj je Mentor-domaćin bio Assoc. Prof. Saša Frank.
Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka na Medicinskom sveučilištu u Grazu i kojom temom istraživanja ste se bavili?
Glavni cilj mojeg boravka u Grazu bio je stjecanje praktičnog iskustva u radu s kliničkim uzorcima i usvajanje znanja o provođenju kliničkih istraživanja u okviru znanstvenih projekata. Fokus mojeg istraživanja bio je na uspostavljanju i optimizaciji metoda za određivanje markera oksidativnog stresa u serumu pacijenata s metaboličkim sindromom i akutnim zatajenjem srca. Također, navedena iskustva stečena u Grazu poslužit će za provedbu projektnih aktivnosti HrZZ projekta IP-2022-10-4806 „Obese Sirt“ voditeljice dr. sc. Sandre Sobočanec, na kojem sudjelujem u svojstvu suradnice.
S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na Sveučilištu?
Najbliže sam surađivala sa svojim mentorom, prof. dr. sc. Sašom Frankom, koji mi je prenio dragocjena znanja o pristupu kliničkim istraživanjima – od prikupljanja uzoraka do analize i interpretacije podataka. Veliki dio svakodnevnog rada provodila sam s laboratorijskom tehničarkom Margarete Lechleitner, uz čiju sam pomoć savladala sve metode. Osim toga, surađivala sam i s kolegama iz drugih laboratorija na MedUni Graz te s istraživačima s drugih instituta koji se također bave oksidativnim stresom.
Moj radni dan najčešće je započinjao oko 7 sati ujutro provjerom e-mailova i planiranjem dnevnih aktivnosti. Oko 8 sati bi se počeli okupljati ostali članovi laboratorija, nakon čega bismo uz kavu i doručak kratko porazgovarali o planovima. Potom bi slijedio laboratorijski rad – izvođenje metoda prije i poslije ručka, a ostatak dana bio je rezerviran za analizu rezultata i njihovo uspoređivanje s podacima iz literature.
Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?
Naravno, postoje razlike, kao i svaka znanstvena institucija, i ova ima svoje specifičnosti, ali one često ovise o samim ljudima. U Grazu su istraživačke grupe veće i obično okupljaju više doktoranada i poslijedoktoranada. Svaka grupa ima široko definiranu istraživačku temu koja zahtijeva angažman više od 8 sati dnevno, a često i tijekom vikenda.
Također, u Austriji doktorat traje 3 godine, do maksimalno 4, ako doktorat uključuje i vanjsko usavršavanje. Projekti su obično dugoročniji i financijski izdašniji, a mladi znanstvenici se u potpunosti financiraju iz projektnih sredstava. Za razliku od Hrvatske, većina doktoranada u Grazu dolazi iz inozemstva, što stvara vrlo internacionalno i dinamično istraživačko okruženje.
Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?
Tijekom mobilnosti sudjelovala sam na dvije znanstvene konferencije. Prva je bila u organizaciji Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (HDBMB), gdje sam predstavila poster, ali i sudjelovala u organizaciji kviza i jedne sekcije kao dio sekcije mladih HDBMB-a. Druga konferencija održana je u Mađarskoj, gdje sam predstavila rezultate istraživanja koje sam dobila svojom mobilnosti tijekom boravka u Grazu.
Osim toga, tijekom mojeg boravka u laboratoriju prof. dr. sc. Franka pridružila su nam se i dva ERASMUS studenta, što mi je pružilo priliku da stečeno znanje prenesem dalje. Zajedno s tehničarkom Margarete, educirala sam ih o metodama koje sam naučila, dobroj laboratorijskoj praksi i općim pravilima ponašanja u laboratoriju, što je za mene bilo posebno vrijedno i motivirajuće iskustvo.
Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?
Najvrjednije iskustvo bilo mi je upravo rad s kliničkim uzorcima i znanja koja sam stekla zahvaljujući stručnom vodstvu mentora. Ta znanja će mi zasigurno koristiti u budućem znanstvenom radu. Osim toga, osobno mi je bilo jako vrijedno iskustvo života izvan Hrvatske na dulji period, kao što su prilagodba novoj sredini, upoznavanje novih ljudi i stjecanje kontakata i prijateljstava koja će trajati cijeli život.
Kako je bilo živjeti godinu dana u Grazu? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?
Život u Grazu bio je iznimno pozitivno iskustvo. Grad me atmosferom podsjeća na moju rodnu Rijeku jer nije prevelik, ali nudi jako puno. Vrlo je internacionalan, pun ljudi iz cijelog svijeta, s bogatom kulturnom ponudom i brojnim događanjima. Najveći izazov bila je administracija, uključujući papirologiju oko prijava i odjava, što je često zamorno, ali neizbježno.
Što se tiče financija, stipendija je bila više nego dovoljna za sve troškove života, smještaja i dodatnih aktivnosti. Zato bih svima koji razmišljaju o ovakvom koraku, toplo preporučila da iskoriste priliku, otisnu se u nepoznato i prošire svoje horizonte. 😊
Sažetak Marijinog usavršavanja:
Oksidacijski stres je stanje koje nastaje kao rezultat neravnoteže između proizvodnje štetnih molekula zvanih slobodni radikali i sposobnosti tijela da se suprotstavi ili detoksificira njihove štetne učinke. Slobodni radikali su vrio reaktivne molekule koje sadrže kisik i mogu oštetiti stanice, proteine, lipide i DNA unutar tijela. Nastaju kao prirodni nusprodukti raznih metaboličkih procesa, poput pretvorbe hrane u energiju. U zdravom tijelu postoji ravnoteža između slobodnih radikala i antioksidansa, molekula koje mogu neutralizirati i stabilizirati slobodne radikale. Međutim, kada se ta ravnoteža poremeti i postoji višak slobodnih radikala ili manjak antioksidansa, to može dovesti do oksidacijskog stresa. Posljedice ovog stresa uključuju modifikaciju staničnih proteina, lipida i DNA, a smatraju se markerima oksidacijskog stresa. Oksidacijski stres ima bitnu ulogu u razvoju raznih zdravstvenih problema, poput upala, autoimunih bolesti, neurodegenerativnih bolesti, kardiovaskularnih bolesti, razvoja metaboličkog sindroma i raznih vrsta tumora. U sklopu predloženog usavršavanja odredili bismo mogu li se parametri oksidacijskog stresa koristiti kao dijagnostički i prognostički biomarkeri u metaboličkom sindromu i akutnom zatajenju srca. Točnije, provodit ćemo mjerenja različitih parametara oksidacijskog stresa uključujući serumsku aktivnost katalaze, superoksid dismutaze i glutation peroksidaze, uz određivanje oštećenja lipida i proteina u serumu pacijenata s metaboličkim sindromom (N=65), zdravih kontrola (N=65) i bolesnika s akutnim zatajenjem srca (N=315).