Dr. sc. Josip Parat zaposlen je na radnom mjestu višeg asistenta na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom „Rimska obitelj na grobnim natpisima iz donje Panonije tijekom principata” obranio je 2022. godine pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dine Demichelija. Josipovi znanstveno-istraživački interesi usmjereni su na antičku arheologiju, epigrafiju i ekohistoriju klasičnoga svijeta. Suradnik je na HRZZ-ovom projektu „Novi životi antičkih natpisa: epigrafski spojili na području srednje Dalmacije”, a sudjeluje i na sustavnim arheološkim istraživanjima prostora istočno od episkopalnoga centra u Saloni. Osim toga, bavi se i prevođenjem djela antičkih pisaca s grčkoga i latinskoga jezika. U okviru programa MOBODL Josip je proveo godinu dana na École française de Rome, gdje mu je Mentor-domaćin bio Dr. Nicolas Laubry.

Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka u Rimu i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Tijekom boravka u Rimu istraživao sam rimske nadgrobne spomenike iz provincije Donje Panonije. Grobni spomenici izvanredan su izvor podataka o antičkom svijetu jer osim epitafa obično sadrže ikonografski prikaz pokojnika i njihovih obitelji. Postavljali su ih ljudi različite dobi, podrijetla i društveno-pravnog položaja s ciljem čuvanja uspomene na pokojnike i njihova životna postignuća. U sklopu usavršavanja usredotočio sam se na prikupljanje, sistematizaciju i znanstvenu obradu podataka s natpisa. Istraživanje je obuhvatilo sav epigrafski materijal s dovoljno očuvanim tekstovima na latinskom ili grčkom jeziku, kronološki omeđen uspostavom i slomom rimske uprave na razmatranom području. Usavršavanje je imalo dva cilja. Prvi je bio unaprijediti poznavanje rimske epigrafske kulture uvidom u njezina obilježja na građi iz Donje Panonije. Drugi je cilj bio identificirati sličnosti i razlike u kulturi postavljanja grobnih spomenika u ovoj pokrajini i istog običaja u drugim dijelovima Rimskoga Carstva.

S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan u École française de Rome?

École française de Rome (EFR) je znanstveno-istraživačka ustanova na području humanističkih znanosti, osobito arheologije, antičke povijesti i klasične filologije. S vremenom se profilirala prestižan centar tog tipa u Europi, a njezina istraživanja usmjerena su na Italiju, jugoistočnu Europu i zemlje Magreba. EFR vodi arheološka istraživanja, ugošćuje znanstvenike, priređuje znanstvene skupove i publicira rezultate istraživanja. Desetljećima je prisutna i u Hrvatskoj kao suorganizator arheoloških istraživanja. Osim što omogućava razvijanje istraživačkih kompetencija i uvid u različite metode rada, boravak u ovoj instituciji otvara vrata međunarodnih kontakata. Najužu suradnju ostvario sam sa znanstvenicima koji se bave antičkom epigrafijom i klasičnom arheologijom. To su, na primjer, Nicolas Laubry, profesor na Sveučilištu Paris Est Créteil i Silvia Orlandi, profesorica na rimskom Sveučilištu Sapienza. Surađivao sam s ustanovama u kojima se čuva natpisna građa, primjerice s Rimskim nacionalnim muzejom u Dioklecijanovim termama, gdje sam u nekoliko navrata istraživao kamene natpise. Posjetio sam i Centar Jean Bérard u Napulju. Na poziv ravnateljice te institucije ondje ću ponovno boraviti u lipnju ove godine. Najveći dio radnog vremena provodio sam u zgradi École française de Rome u palači Farnese, impresivnom renesansnom zdanju u kojem se nalazi i Veleposlanstvo Francuske Republike u Italiji. Znanstvenicima je ondje na raspolaganju preko 200 000 svezaka koji se mogu konzultirati na licu mjesta bez posebnih ograničenja, što znatno olakšava rad. Odmah po dolasku postao sam dio Odsjeka za antiku, dobio sam na raspolaganje ured i svu materijalnu potporu. EFR je umrežena s ostalim akademskim ustanovama u Rimu, a osoblje mi je spremno pomagalo kad sam dio istraživanja morao obaviti izvan te ustanove. Budući da su članovi škole i ostali istraživači radili u obližnjim prostorijama, imao sam priliku – obično u pauzama u ugodnoj atmosferi na terasi škole – stupiti u kontakt s kolegama iz različitih zemalja. Rim je specifično mjesto jer gotovo sve čime se kao klasični arheolog bavite možete vidjeti u gradu ili okolici. U mojem slučaju to je značilo da su svaki dolazak na radno mjesto ili obična šetnja gradom bili prilike za uvid u rezultate klasične arheologije na njenom izvorištu.

Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

U Francuskoj školi u Rimu sva djelatnost usmjerena je na znanstvena istraživanja. Na mojoj matičnoj instituciji (Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) velik dio radnog angažmana, osim znanosti, sastoji se od nastavnih obaveza. Priprema nastave iziskuje velik trud i vrijeme, pa činjenica da se možete sasvim posvetiti znanstvenom istraživanju predstavlja glavnu razliku između dviju ustanova. Posebno se njeguje interdisciplinarnost i razmjena ideja istraživača različitih profila u klasičnim studijima. EFR se sastoji od triju odsjeka: za antičko, srednjovjekovno i novovjekovno doba. Svaki odsjek čine direktori studija i članovi na trogodišnjem boravku nakon stjecanja doktorata. Poslijedoktorandi obično dolaze s francuskih sveučilišta, no škola je odnedavno otvorena i za članove iz drugih zemalja. EFR k tome ima zavod za arheološka i topografska istraživanja, biblioteku, izdavačku kuću i smještajne kapacitete za znanstvenike na boravku u Rimu. Škola nudi širok spektar mogućnosti za usavršavanje po vrlo visokim standardima, od radionica namijenjenih doktorandima u ranoj fazi rada na disertaciji do stipendiranja doktoranada za jednomjesečne boravke. Naglasio bih činjenicu da je posebna skupina stipendija za jednomjesečni boravak namijenjena mladim znanstvenicima s područja jugoistočne Europe. Svi hrvatski doktorandi i poslijedoktorandi arheologije i predmoderne povijesti, kojima boravak u Rimu može biti koristan u sklopu doktorskog studija, mogu se prijaviti na natječaj. U školi se istodobno potiču istraživačka samostalnost i rad u manjim projektnim skupinama. Vrlo često znanstvenici u neformalnoj atmosferi predstavljaju rezultate svojih istraživanja, a takvi susreti su prilika za razmjenu mišljenja i dogovor budućih suradnji.

Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Da, osim što sam sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova izvan Italije, boravak sam iskoristio za unapređenje nastavničkih kompetencija u okviru kolegija koje predajem na matičnom odsjeku. U tu svrhu gotovo svakog vikenda obilazio sam arheološke lokalitete u središnjoj i južnoj Italiji. Fascinantno je da i najmanji provincijski muzeji kriju nevjerojatno bogatstvo materijalne građe, čije inačice nalazimo i na našem povijesnom prostoru. Na kraju sam stekao dojam da je za klasične arheologe jednogodišnji boravak u Rimu u stvari prekratak za otkrivanje svega što grad i okolica nude. Rim je izuzetno slojevit grad. U njemu se na poseban način ocrtava cjelokupna materijalna i duhovna kultura Europe i Sredozemlja, od ranoga željeznog doba do našeg vremena. Posjetio sam i rimski lučki grad Ostiju, Hadrijanovu vilu u Tivoliju, Neronovu vilu u Anciju, etruščanske nekropole u Tarkviniji i Cerveteriju, Firencu, Napulj i obližnji otok Capri, a posebno su me se dojmili Paestum i Pontecagnano u Kampaniji. Iako su o tim mjestima napisane čitave biblioteke arheološke literature, ipak ništa ne može nadomjestiti izravan uvid u prostor i spomenike, od monumentalnih hramova do najsitnijeg materijala.

Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Na ovom usavršavanju profitirao sam na znanstvenom i ljudskom planu. Dobio sam uvid u različite teorijske pristupe i metode u epigrafiji i klasičnoj arheologiji. Te su discipline, zahvaljujući digitalnim alatima, u posljednje vrijeme doživjele pravu renesansu. Pored rada na vlastitom projektu, imao sam priliku pohađati predavanja, seminare i radionice u organizaciji Francuske škole u Rimu i dobiti uvid u stanje istraživanja najrazličitijih tema. Gotovo svakodnevno razmjenjivao sam mišljenja s kolegama o pitanjima na koja nailazimo u istraživanjima. Boraveći u muzejima vježbao sam čitanje i interpretaciju natpisa na temelju izravnog uvida u spomenike. Upoznao sam nekoliko francuskih i talijanskih kolega i ostvario – mogu slobodno reći – prijateljske odnose. Iz dugih i ugodnih razgovora ispostavilo se da mladi znanstvenici u Europi dijele mnoge zajedničke izazove. S nekima sam dogovorio suradnju koja će se, nadam se, ostvariti kroz gostujuća predavanja na mojem matičnom odsjeku. Prema tome, upravo bih taj ljudski aspekt istaknuo kao temeljno iskustvo ovoga boravka.

Kako je bilo živjeti godinu dana u Rimu? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?

Rim nudi gotovo neograničene mogućnosti za znanstveni rad i društveni život. Iz te perspektive imam osjećaj da mi je godina proletjela u čas. U prometnom smislu Rim je prilično kaotičan grad, a zagrebačke su gužve, blago rečeno, kamilica spram rimskih. Štrajkovi u javnom gradskom prometu stalna su pojava, pa su dolazak i odlazak s radnog mjesta znali biti prave avanture. Konačno, turistička sezona u Rimu – sa svim svojim prednostima i nedostacima – traje cijelu godinu. Poseban je izazov talijanska birokracija, no na sreću bio sam uglavnom pošteđen kontakata s njom. Ipak, Rim je neizmjerno lijep i životan grad. Osobito su slikovite gradske četvrti izvan glavnih turističkih zona, gdje imate dojam da stanovnici većinu vremena provode u druženjima na otvorenom. Jedna takva četvrt na sjeveru grada je Monte Sacro, u kojoj sam stanovao. Stan sam dijelio s cimerima iz Italije, što je značilo da sam mogao iz prve ruke doživjeti talijanski način života, s puno ukusne hrane i ugodnih razgovora. Rim je zelen grad, s nekoliko golemih parkova u kojima na svakom koraku možete naići na neku prirodnu ili kulturnu znamenitost. Na primjer, Via Appia, slavna antička cesta koja vodi prema jugu Italije, jedno je takvo mjesto. Danas je to omiljeno izletište za duge šetnje ili vožnju biciklom. Stipendija je inače pokrivala sve životne troškove premda je život u Rimu u posljednje vrijeme postao vrlo skup sport u odnosu na prosječna primanja. Potraga za stanom bila je dosta izazovna jer se uslijed velike turističke potražnje nudi sve manje objekata za dugoročni najam. Bez pomoći agencije teško je naći pristojan smještaj ako ga tražite na daljinu iz Hrvatske. Ostali troškovi života više-manje slični su troškovima u našoj zemlji. Kad se sve zbroji, pozitivne strane života u Rimu sasvim sigurno nadmašuju poteškoće na koje možete naići.