Dr. sc. Ivona Bečeheli doktorirala je 2018. godine s disertacijom Povezanost metilacije gena HNF1A i glikozilacije proteina u adenokarcinomu gušterače i dijabetesu, a trenutačno je zaposlena na radnom mjestu poslijedoktorandice u Zavodu za molekularnu biologiju Institutu Ruđera Bošković. Istraživačka grupa u okviru koje djeluje I. Bečeheli, a koju vodi dr. sc. Jaminka Štefulj, bavi se istraživanjem ranih razvojnih uzoraka promijenjene aktivnosti neurotransmitera i hormona serotonina te njegove uloge u etiopatogenezi metaboličkih poremećaja kao što su pretilost i dijabetes. U okviru programa MOBODL Ivona je provela godinu dana na Sveučilištu Cambridge, Odsjeku za fiziologiju, razvoj i neuroznanost, gdje joj je mentor-domaćin bila Prof. Amanda Nancy Sferruzzi-Perri. Ivona nam je prenijela svoje dojmove iz Cambridgea.

Sveučilište, kiša i Harry Potter. To je otprilike sve što sam znala o Cambridgeu prije nego što sam stupila nogom na nepregledno zelenilo kralja Charlesa III. Očekivano, i to što sam “znala” nije bilo baš točno. Prvo, Cambridge je zapravo jedan od gradova s najmanje padalina u Europi (nažalost, to ne vrijedi za vlagu). Drugo, Harry Potter je većinom sniman u Oxfordu (zamjena ta dva sveučilišta, velika pogreška). Za sveučilište sam barem pogodila, ali nisam očekivala da ima više od 30 koledža, svi podjednako fascinantne povijesti i arhitekture.

Vjerojatno sam subjektivna, ali Downing College u kojem sam provela svoje istraživanje, a i većinu vremena, je bio poseban. Riječ je o golemom zdanju izgrađenom u 17.st. unutar kojeg se nalaze moderno opremljeni laboratoriji i predavaonice. Začudo, iako je infrastrukturom prilagođen originalnoj gradnji, ne pati od uobičajenih boljki takvih zgrada (osim svojeglavog dizala i ponekog začepljenog umivaonika).

Bio je to moj prvi posjet Cambridgeu jer do tada nisam surađivala sa svojom budućom mentoricom, prof. fetalne i placentalne fiziologije Amandom Sferruzzi-Perri. Do tog su trenutka naši razgovori bili on-line, a za nju sam saznala od kolegice koja je prisustvovala njenom predavanju. U fokusu istraživanja prof. Sferruzzi-Perri, kao i mojeg, je utjecaj majčine pretilosti na posteljicu i fetus. Dok je moje istraživanje populacijsko, u grupi prof. Sferruzzi-Perri koristi se mišji model majčine pretilosti za koji su prikupljeni uzorci posteljice, majke, fetusa te odraslih potomaka.

Odlučila sam joj se javiti jer se prilika da svoja opažanja na populacijskom uzorku provjerim na animalnom modelu činila predobrom za propuštanje. Prof. Sferruzzi-Perri me podržala u namjeri istraživanja učinaka majčine pretilosti na posteljicu i fetus te dodatno predložila uključivanje bioinformatičkih analiza na postojećim podacima.

Čim sam prvi put ušla u dvorište koledža, znala sam da će mi se svidjeti. Možda baš zato što me dijelom podsjećao na moj institut (Institut Ruđer Bošković, IRB); izvana stara zgrada, a iznutra posve funkcionalni laboratoriji. Ruku na srce, oni u Cambridgeu ipak su veći i suvremeniji te pružaju više mogućnosti, ali i IRB kreće u tom smjeru. Posebno mi se svidjela dostupnost svega, od laboratorijske opreme do Sangerovog instituta za sekvenciranje koji se nalazio u susjednoj zgradi (s obzirom na to da je u Cambridgeu otkrivena struktura DNA, bilo bi stvarna sramota kad tome ne bi bilo tako). Neizostavno je i skladište s kemikalijama i potrošnim materijalom zbog kojeg vrijeme dostave ovisi samo o tome koliko brzo hodate do podruma. U slučaju potrebe za specijalnom kemikalijom, uvijek sam se mogla mailom obratiti svim kolegama na zavodu, ali na takvu spremnost na pomoć (bilo reagensima, bilo savjetom) sam se već navikla na svom matičnom institutu.

Drugi razlog zbog kojeg mi je ovaj koledž prirastao srcu su ljudi. Ne mogu baš reći da sam upoznala britanski način života jer ovo sveučilište pohađaju studenti iz svih krajeva svijeta tako da sam laboratorij dijelila sa znanstvenicima iz Australije, Kanade, Švicarske, Španjolske, Francuske, Kine… Uistinu multikulturalna sredina koja mi je uvijek bila spremna pomoći i oraspoložiti me. I dalje aktivno surađujem s grupom prof. Sferruzzi-Perri u analizi podataka te pisanju znanstvenih članaka u koji će biti uključeni rezultati mojeg istraživanja. Također, kako se tijekom boravka na Cambridgeu moj projekt razvijao, iskrsnule su nove teme i smjerovi koje planiram istražiti u našim potencijalnim kolaboracijama.

Od početka sam znala da ću, kako bih provela projekt, morati zapeti i puno raditi, ali nisam očekivala da će mi to predstavljati veliko zadovoljstvo i da će suradnja s prof. Sferruzzi-Perri znatno unaprijediti i proširiti temu mojeg poslijedoktorskog istraživanja. Osim toga, grupa prof. Sfferruzzi-Perri dio je Zavoda koji je uključen u internacionalnu organizaciju CTR (Loke Centre for Trophoblast Research) koja potiče istraživanja interakcije majke i fetusa za vrijeme trudnoće, a okuplja velik broj institucija i stručnjaka što predstavlja velik potencijal za razmjenu ideja, učenje i suradnju.

Putem mnogobrojnih dodatnih tečajeva i predavanja vrhunskih stručnjaka iz cijelog svijeta upoznala sam se s tematski zanimljivim projektima i idejama koji su me potaknuli u potrazi novih znanja i smjerova istraživanja te mi se na kraju jedna godina za provedbu studije činila prekratkom, ali vjerojatno ni cijeli život ne bi bio dovoljan.

S druge strane, s obzirom na englesku klimu i cijene najma stanova u Cambridgeu, jedna godina je više nego dovoljna. Cambridge je jedan od najskupljih gradova u Ujedinjenom Kraljevstvu i troškovi života su prilično visoki (da ne spominjem vizu i boravišnu pristojbu) što, nažalost, nije uvijek praćeno standardom i kvalitetom života. Bez stipendije ne bi bilo moguće pokriti sve troškove, ali uz nju je čak bilo dovoljno i za jednodnevni izlet u Stonehenge.

I za kraj, prilažem sliku botaničkog vrta u Cambridgeu, jednog od meni najljepših mjesta u tom gradu (očekivano, ipak se malo tko može pohvaliti vrtovima kakve imaju Englezi).