Dr. sc. Ivana Šimić zaposlena je u Laboratoriju za molekularnu virologiju i bakteriologiju Instituta Ruđer Bošković i dio je istraživačke skupine dr. sc. Ivana Sabola. U okviru Programa mobilnosti dr. sc. Šimić provela je 13 mjeseci na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Karlovog sveučilišta, čiji se laboratoriji nalaze na institutu BIOCEV (Biotechnology and Biomedicine Centre in Vestec). Mentor-domaćin bila joj je izv. Assoc. Prof. Dr. Ruth Tachezy.

Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Glavni cilj mog boravka na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu bio je stjecanje novih znanja i iskustava u području virologije, a tema istraživanja su bile emergentne zarazne bolesti, i s njima povezan virom prijenosnika – vektora (krpelji i komarci) i rezervoara (šišmiši). Pridružila sam se projektu DURABLE (Delivering a Unified Research Alliance of Biomedical and Public Health Laboratories against Epidemics). Projekt DURABLE, pod vodstvom Instituta Pasteur (Francuska), europska je inicijativa usmjerena na izgradnju snažne mreže istraživačkih i javnozdravstvenih laboratorija za učinkovito suočavanje s epidemijama zaraznih bolesti kroz brzo otkrivanje, karakterizaciju i praćenje patogena. Nastao kao odgovor na sve češće prijetnje zdravlju ljudi uzrokovane poremećajem ravnoteže u međuodnosu čovjek–životinja–okoliš, projekt se temelji na integriranom pristupu Jedno zdravlje (One Health). Cilj DURABLE-a je osigurati brze, pouzdane i visokokvalitetne znanstvene podatke za donošenje odluka na europskoj razini, posebice za HERA-u (Health Emergency Preparedness and Response Authority) i ECDC (European Centre for Disease Prevention and Control). Projekt okuplja 20 laboratorija iz 15 europskih zemalja, a financira se kroz program EU4Health (2023.–2027. godine).

Kao zanimljivost bih navela da sam svoju karijeru započela u dijagnostici virusnih bolesti životinja, a moje doktorsko istraživanje bavilo se proučavanjem prisutnosti virusa u hrvatskim populacijama šišmiša. Tijekom poslijedoktorskog usavršavanja ostala sam u području virologije, ali sam se usmjerila na istraživanje papilomavirusa čovjeka. Stjecajem okolnosti ovo usavršavanje me vratilo u područje animalne virologije — rekla bih da su me šišmiši opet pronašli.

S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na BIOCEV-u?

Tijekom boravka surađivala sam s mentoricom izv. prof. dr. sc. Ruth Tachezy, kao i s ostalim članovima njezinog istraživačkog tima, ponajviše dr. sc. Martinom Skalakovom i dr. sc. Dominikom Kladečkovom. Tipičan radni dan je uključivao pripremu uzoraka krpelja, komaraca i šišmiša za sekvenciranje nove generacije, pretraživanje literature i bioinformatičku obradu podataka. Kako su šišmiši zaštićena i ugrožena vrsta čije ubijanje nije dozvoljeno radila sam obdukcije svježe uginulih jedinki dostavljenih iz prihvatilišta za divlje životinje. Uzorci krpelja i komaraca su prikupljeni i identificirani u suradnji sa Zavodom za parazitologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Sudjelovala sam i u testiranju i uhodavanju protokola za detekciju zoonotskih patogena koji se razvijaju u sklopu projekta DURABLE.

Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Obje institucije dijele mnogo toga zajedničkog – ponajprije snažnu usmjerenost na znanstveno istraživanje, ali i ugodnu, prijateljsku atmosferu te kolege koji su uvijek spremni pomoći i vrlo su pristupačni. Ipak, postoje i neke razlike. Dok Institut Ruđer Bošković trenutno prolazi kroz infrastrukturnu obnovu, BIOCEV je relativno nova institucija (dovršena 2015. godine), pa je i prostor moderniji, prostraniji, a oprema suvremenija. Posebno mi se svidjelo koliko je radno okruženje na BIOCEV-u međunarodno i raznoliko – bilo je jako inspirativno surađivati s ljudima iz različitih zemalja i znanstvenih pozadina. Također, imala sam priliku naučiti neke nove laboratorijske prakse koje su mi se pokazale jako korisnima i koje planiram primijeniti i u svom daljnjem radu.

Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Tijekom boravka uključila sam se i u nekoliko dodatnih aktivnosti. Imala sam priliku uvoditi studente u laboratorijski rad, sudjelovati u recenziranju znanstvenih radova te prisustvovati predavanjima renomiranih svjetskih znanstvenika, što mi je omogućilo širi uvid u znanstvenu i obrazovnu dinamiku institucije. Institut i Karlovo sveučilište su organizirali „soft skills“ radionice te simpozije doktoranada i poslijedoktoranada što je iznimno korisno u visokofluidnom međunarodnom okruženju gdje poslijedoktorandi često nemaju puno toga zajedničko.

Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Moji dojmovi sa studijskog boravka su izuzetno pozitivni. Najvrjednijim smatram priliku za suradnju s vrhunskim stručnjacima s institucija uključenih u projekt DURABLE, usvajanje novih znanja i vještina te rad u okruženju s naprednom infrastrukturom, što je dodatno obogatilo moje profesionalno iskustvo. I dalje aktivno surađujem s grupom prof. Tachezy u analizi podataka te pisanju znanstvenih članaka u koji će biti uključeni i rezultati mog istraživanja.

Osobni aspekt mobilnosti bio je posebno vrijedan – omogućio mi je izlazak iz zone komfora i osobni rast.

Kako je bilo živjeti godinu dana u Pragu? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?

Prag je zaista predivan grad, a nešto više od godinu dana života u njemu bilo je izuzetno iskustvo. Grad je nevjerojatno šarmantan, pun povijesti i kulture i lako se zaljubiti u njegovu atmosferu – gotovo ima magnetičnu privlačnost. Osjećaj sigurnosti je na visokoj razini, a javni prijevoz je izuzetno učinkovit i pouzdan, što je svakodnevicu činilo vrlo ugodnom.

Jedini značajniji izazov s kojim sam se susrela bilo je nepoznavanje češkog jezika, što je u nekim situacijama otežavalo komunikaciju, osobito izvan akademskog okruženja. Ipak, većina ljudi govori dovoljno engleskog jezika, pa se sve moglo riješiti bez većih problema. Iznos stipendije bio je dovoljan za pokrivanje troškova života.