Dr. sc. Bojana Mikelenić zaposlena je na Katedri za španjolski jezik Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju „Kontrastivna korpusna analiza prijedložne dopune u španjolskome i njezinih ekvivalenata u hrvatskome“ obranila je u prosincu 2020. godine. Njezin znanstveni interes kreće se u linijama kontrastivne analize španjolskog i hrvatskog jezika, pretežno sintaktičkih tema, te korpusne lingvistike, u smislu primjene njezine metodologije, ali i izrade jezičnih alata. U okviru programa MOBODL Bojana je provela godinu dana na Otvorenom katalonskom sveučilištu (Universitat Oberta de Catalunya), gdje joj je mentor-domaćin bio Dr Antoni Oliver Gonzalez.

1. Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka na Universitat Oberta de Catalunya u Barceloni i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Bavila sam se izradom i uporabom usporednih korpusa – jezičnih resursa koji su neophodni za različita istraživanja u lingvistici. Moj mentor bio je profesor Antoni Oliver, stručnjak za strojno prevođenje, pa je jedan od ciljeva bio i istražiti mogućnosti uporabe usporednih korpusa u tom području.

2. S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na Universitat Oberta de Catalunya?

Najviše sam surađivala s mentorom i njegovim bliskim suradnicima, odnosno, članovima njegove istraživačke skupine. Na mnogim sveučilištima istraživačke skupine igraju važnu ulogu u znanstvenom radu svih članova, pa se tako zajedno pišu radovi i projekti, ali i osmišljavaju nova istraživanja, pripremaju moguće suradnje i sl. Bio je užitak moći se godinu dana gotovo u potpunosti posvetiti takvom radu te mislim da sam postavila odlične temelje za budućnost. Sveučilište je izvrsno opremljeno, tako da sam imala svoj stol u zajedničkom uredu s mentorom i još četvero kolega, što je činilo poticajnu radnu atmosferu, ali i dobro društvo za ručak ili odlazak na događanja nakon radnog vremena.

3. Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Universitat Oberta de Catalunya je sveučilište na daljinu, što znači da se sva nastava odvija preko platforme za učenje, a studenti se nalaze na svim krajevima svijeta. To podrazumijeva brojne razlike u načinu rada, od komunikacije sa studentima i održavanja nastave putem asinkronih aktivnosti, do manjeg kolektiva koji prisnije surađuje. Sveučilište je puno manje od našega pa je rješavanje raznih svakodnevnih pitanja brže i jednostavnije, a zbog njegove prirode, svi su zaposlenici navikli na rad s raznim informatičkim alatima i općenito online. S druge strane, takav način rada zahtijeva veću samostalnost i dobru organizaciju, što nekim studentima može predstavljati izazov, a nastavnici to moraju imati na umu.

Unutarnja organizacija je također nešto drukčija, jer nema katedri ni odsjeka ili odjela, već se primjerice ekvivalent našem Filozofskom fakultetu zove Estudis d’Arts i Humanitats (eng. Arts and Humanities Studies), ali manje jedinice nema. Mogućnost rada na daljinu nosi svoje poteškoće te može utjecati na osjećaj povezanosti i uključenosti u akademsku zajednicu, pa se pokušava potaknuti međusobna suradnja, između ostalog i organizacijom seminara, radionica i tematskih dana. Primjerice, kad sam držala seminar o rezultatima svojeg projekta, došle su kolege koje se bave lingvistikom i poučavanjem jezika, ali i povjesničari umjetnosti, antropolozi i sociolozi, što je omogućilo raznolike poglede i rezultiralo vrlo poticajnom raspravom.

4. Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Projekt smo podijelili u četiri dijela pa sam, uz gore spomenuti seminar, održala i četiri radionice vezane uz specifične teme kojima sam se bavila tijekom svakog tromjesečnog razdoblja. Također, sudjelovala sam u izvođenju nastave na dvama kolegijima diplomskog studija prevođenja i tehnologije. Posjetila sam i održala izlaganja na dva druga sveučilišta u Španjolskoj, u Alcala de Henaresu i San Sebastianu te sam predstavila svoj rad na tri znanstvene konferencije. Također smo napisali dva znanstvena članka i prijavili još četiri konferencije za ovu godinu, a i napisali smo i prijavili Erasmus+ projekt.

Osim toga moram istaknuti niz kulturnih aktivnosti, popularno-znanstvenih predavanja, festivala, kazališnih predstava i vođenih tura na španjolskom i katalonskom jeziku koje sam imala prilike iskusiti i posjetiti. Za mene kao hispanista taj je dio bio jednako važan kao i znanstveno istraživanje.

5. Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Mislim da bih kao najvrjednije iskustvo istaknula priliku za susret s različitim perspektivama. Rad u multikulturalnom i interdisciplinarnom okruženju proširio je moj pogled na struku i način rada u akademskoj zajednici. Osim toga, boravak u Barceloni, gradu koji nudi nevjerojatno bogatstvo kulturnih, društvenih i obrazovnih sadržaja, nadahnuo me i inspirirao. Ipak, ovo iskustvo mi je također potvrdilo da ni mi nismo „tako loši“. Možemo bez problema parirati na međunarodnoj razini, imamo kvalitetne stručnjake i ideje te potencijal koji vrijedi dodatno njegovati i ohrabrivati, osobito među mladima.

6. Kako je bilo živjeti godinu dana u Barceloni? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka?

Provesti godinu dana u Barceloni iznimno je obogaćujuće iskustvo, prepuno lijepih trenutaka, ali i ponekih izazova. Kao što sam rekla, grad nudi puno: od kulturnih i edukativnih sadržaja do brojnih besplatnih aktivnosti koje su lako dostupne svima. Javnim prijevozom jednostavno i povoljno se dolazi gotovo svugdje, a profesorski status omogućava i brojne pogodnosti poput besplatnih ili jeftinijih ulaznica u mnoge muzeje i galerije. Život se odvija vani, klima je blaga, a svakodnevica opuštenija. Ipak, istovremeno su se javljali i izazovi, pa je tako smještaj vrlo skup, a velik broj turista znači da su redovi, gužve i buka dio dnevne rutine. U tom smislu, ono što je bilo najvrjednije – bogat i dinamičan život u velikom gradu – bilo je ujedno i najzahtjevnije za prilagodbu.