Dr. sc. Barbara Radovani Trbojević zaposlena je na Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova Sveučilišta u Rijeci. Doktorsku disertaciju „N-glikozilacija imunoglobulina G i ukupnih proteina plazme u koronarnoj bolesti srca” izradila je u okviru Uspostavnog istraživačkog projekta „Glikozilacija u kardiovaskularnim bolestima” pod mentorstvom doc. dr. sc. Ivana Gudelja, a obranila ju je 2023. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U okviru programa MOBODL Barbara je provela godinu dana na Sveučilištu Friedrich-Alexander u Erlangenu-Nürnbergu, gdje joj je Mentor-domaćin bio Prof. dr. sc. Falk Nimmerjahn.

Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka na FAU i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Glavni cilj moje mobilnosti bio je proširiti znanstvenu aktivnost kroz usvajanje novih metoda i istraživačkih pristupa, s naglaskom na in vivo i in vitro tehnike. Bila sam smještena na fakultetu koje raspolaže širokim spektrom sojeva miševa i razvijenim metodama istraživanja, a moj mentor-domaćin  jedan je od vodećih znanstvenika u području imunologije. Tijekom boravka fokusirala sam se na istraživanje neonatalnog Fc receptora (FcRn) i njegovu moguću ulogu u modulaciji glikozilacije imunoglobulina G (IgG).

S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan na FAU?

Najbliže sam surađivala s prof. dr. Nimmerjahnom i članovima njegova laboratorija. Tipičan radni dan započinjao bi dolaskom biciklom na fakultet, nakon čega sam obavljala rutinsku provjeru miševa i intervenirala po potrebi. Slijedio je rad u laboratoriju na eksperimentima s miševima i/ili staničnim kulturama, planiranje novih pokusa, sastanci tima te priprema materijala za redovite izvještaje o napretku. Pauze za kavu i ručak bile su prilika za razmjenu iskustava i neformalno druženje s kolegama.

Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Iako je znanstveni rad u velikoj mjeri individualan, zamijetila sam određene razlike u kulturi rada. U Njemačkoj se posebno ističe intenzivan radni ritam, s dugim radnim danima, što je posebno izraženo u istraživanjima koja uključuju žive organizme, poput miševa ili staničnih kultura – koji, naravno, ne poznaju vikende ni radno vrijeme. Takav pristup zahtijeva visoku razinu predanosti, ali istovremeno doprinosi kvaliteti i brzini znanstvenih rezultata.

Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Tijekom boravka sudjelovala sam na dvije znanstvene konferencije i jednoj stručnoj radionici. Završila sam i FELASA tečaj za rad s laboratorijskim životinjama, održala predavanje studentima na temu glikozilacije, te sam uključena u izradu znanstvenih radova temeljenih na rezultatima postignutim tijekom boravka.

Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Najvrjednije iskustvo svakako je izlazak iz vlastite zone komfora – boravak u potpuno novom profesionalnom i kulturnom okruženju donosi izazove, ali i dragocjene lekcije. Osim stručnog usavršavanja i usvajanja novih metoda rada, stekla sam nova prijateljstva i vrijedne profesionalne kontakte koji će sigurno biti važni za moj daljnji znanstveni razvoj.

Kako je bilo živjeti godinu dana u Njemačkoj? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?

Život u Erlangenu bio je pozitivno iskustvo. Osim manjih izazova vezanih uz birokraciju, sve je proteklo bez većih poteškoća. Zahvaljujući boravku, imala sam priliku upoznati i druge dijelove Njemačke, što mi možda ne bi bilo dostupno da nisam tamo živjela. Iznos stipendije bio je dovoljan za pokrivanje svih životnih troškova i više.