Mia Radović zaposlena je u Laboratoriju za tehnologiju i primjenu stanica i biotransformacije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru „Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“ (DOK-2020-01) pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Marine Cvjetko Bubalo. Mia se u svojem znanstvenom radu bavi primjenom niskotemperaturnih eutektičnih otapala (NADES) u biotehnologiji kroz razvoj novih enzimski kataliziranih biokatalitičkih reakcija. U okviru programa MOBDOK-2023 Mia je provela šest mjeseci na Fakultetu za kemijo in kemijsko tehnologijo (FKKT) na Sveučilištu u Ljubljani u grupi prof. dr. sc. Polone Žnidaršič Plazl, jedne od vodećih stručnjakinja u području kontinuiranih enzimski kataliziranih procesa u mikroreaktorima.

Zašto ste odabrali FKKT kao Organizaciju-domaćina odnosno prof. Žnidaršič Plazl kao Mentoricu-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s njom ili članovima istraživačke grupe?

Ljubljana (FKKT) i Zagreb (PBF) njeguju dugi niz godina uspješnih suradnji zahvaljujući odličnoj komplementarnosti područja djelovanja. Upravo spajanje naše ekspertize u zelenoj kemiji i biokatalizi s ekspertizom Ljubljanske grupe, tj. razvojem kontinuiranih procesa u mikroreaktorima, bilo je ključno za moje doktorsko istraživanje. Pri kraju sam doktorata i bitno mi je ispitati mogu li moji procesi zaživjeti u industrijskom mjerilu pa je prijelaz na kontinuirane sustave bio logičan korak. Moja mentorica izv. prof. dr. sc. Marina Cvjetko Bubalo je također dio svog doktorata odradila pod mentorstvom prof. dr. sc. Žnidaršič Plazl, pa sam ja samo nastojala nastaviti taj uspješni niz žena u svijetu mikroreaktora.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta rada, atmosfere i slično?

Prva očita razlika je u samoj infrastrukturi. Naime, Sveučilište u Ljubljani može se pohvaliti relativno novim i dobro opremljenim kampusom. Iznenadilo me što su mi odmah po dolasku dodijelili veliki ured, računalo, prostrano radno mjesto u laboratoriju sa svim pristupima koje sam trebala. Uz to, glavni razlog mog odlaska na FKKT bio je upravo rad na mikroreaktorima i popratnim instrumentima koji nisu dostupni na mojoj matičnoj instituciji. Posebno me iznenadilo koliko kolege u Sloveniji pažnje posvećuju ravnoteži privatnog i poslovnog života, što mi je bila velika životna lekcija.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

I više nego ispunjena! Potpuno ispisana laboratorijska bilježnica to definitivno govori i za mene. Mogu reći da sam u tih 6 mjeseci znanstveno značajno napredovala, što mogu zahvaliti mentoricama, ali i timu izvrsnih mladih ljudi koji me dočekao. Svojom pristupačnošću i srdačnošću stvorili su motivirajuće okruženje u kojemu mi ništa nije bilo teško. Mislim da je upravo ta nesebična razmjena ideja i znanja, koja će se nastaviti i dalje, jedna od glavnih nagrada ovog studijskog boravka. S obzirom da sam ušla u kompletno novo područje, ovaj „izlet“ u svijet mikroreaktora će značajno podići kvalitetu moje disertacije ali i buduće znanstvene produkcije.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentoricom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.?

Imam sreću što su obje radne grupe ambiciozne pa se međusobno konstantno motiviramo za daljnja istraživanja. Kako to u znanosti obično biva, došla sam s nekoliko pitanja koje sam htjela riješiti, a vratila se s deset novih. Iako sam izrazito zadovoljna s odrađenim poslom, u planu je još jedan kratak boravak u Ljubljani da pokušam adresirati neke od ovih novih, zasad još neodgovorenih pitanja. Prve rezultate sam odmah po završetku mobilnosti imala priliku prezentirati na izrazito jakom IMTB kongresu među vodećim znanstvenicima u svijetu kontinuiranih sustava. Baš mi je to iskustvo dalo vjetar u leđa i potvrdu da radimo dobre stvari, tako da je u pripremi i zajednička publikacija. Uz to, naša je buduća suradnja neminovna jer već imamo zajednički bilateralni IPS projekt.

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Ljubljane? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života u Sloveniji?

Čitajući prijašnja iskustva kolega, uviđam zajednički problem svih metropola, a to su svakako slabi smještajni kapaciteti i njihova visoka cijena. Nažalost ni Ljubljana nije iznimka po tom pitanju, pa sam na to žrtvovala velik dio svoje stipendije. Kada sam nadvladala taj prvi (i jedini) nedostatak, život u Ljubljani je bio odličan. Brzo sam se naviknula na njihov način života i vožnja biciklom mi je postala svakodnevica. Kroz nju sam upoznala skoro sve dijelove ovog, čak i zimi, izrazito zelenog grada i našla skoro sve mozaike uličnog umjetnika Invadera. Za snalaženje je moj istarski dijalekt uvelike spasio moj slovenski koji sam dodatno usavršila kroz „enu besedu na dan“. U sjećanju će mi svakako ostati proslava okruglog rođendana, uspješno otkopavanje auta ispod 2m snijega, razna planinarenja i otkrivanja skrivenih ljepota Slovenije. Veliko hvala moram uputiti svojim domaćinima jer takvo gostoprimstvo, u i izvan labosa, još nisam doživjela.

Zaključno, stipendija mi je bila sasvim dovoljna za život u Ljubljani i neizmjerno sam zahvalna HRZZ-u za ovu priliku. Ovo je bilo jedno iznimno vrijedno akademsko, ali što je možda i važnije, životno iskustvo.