Iva Šunić, mag. biol. exp., asistentica je na Institutu za antropologiju, točnije u njegovom Centru za bioantropologiju. Iva je stručnjak za rad s genetičkim podacima i modeliranje podataka, a tema njezine doktorske disertacije je Metagenomska analiza mikrobioma iz uzoraka prašine u domovima djece s astmom. U okviru programa MOBDOK Iva je provela nešto više od tri mjeseca na Department of Food Science Sveučilišta u Kopenhagenu, gdje joj je mentor-domaćin bio Prof. Morten Arendt Rasmussen.

1. Zašto ste odabrali Sveučilište u Kopenhagenu kao Organizaciju-domaćin odnosno prof. Rasmussena kao mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima istraživačke grupe?

Kopenhagen sam odabrala u dogovoru s mojim mentorom na Institutu doc. dr. sc. Mariom Lovrićem, s obzirom na to da sam tamo već jednom boravila i bila upoznata s načinom rada te općom organizacijom. Za instituciju boravka odabran je Department of Food Science Sveučilišta u Kopenhagenu, odnosno istraživačka grupa prof. Rasmussena. Taj je odabir također rezultat prethodnog dogovora, budući da između prof. Rasmussena i mog mentora već postoji uspostavljena suradnja. Dodatno, moj mentor trenutačno boravi na istom odjelu u sklopu programa Odlazne mobilnosti viših asistenata, što je dodatno olakšalo organizaciju. Prof. Rasmussen i nekoliko članova njegove istraživačke grupe također su suradnici na Horizon projektu EDIAQI, u sklopu kojega izrađujem svoj doktorski rad, stoga nam je i to pomoglo u odluci o mjestu boravka.

2. Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?

FOOD je dio Sveučilišta u Kopenhagenu stoga ima puno više zaposlenih, puno više odjela i laboratorija. Nastavno na to, puno je više stručnjaka i kolega koje možeš pitati za pomoć ili savjet, a uvijek se pronađe netko tko je već imao sličan problem i može ponuditi konkretno rješenje. Drugo, laboratoriji su puno veći tehnički vrhunski opremljeni i organizirani za izvođenje većeg broja paralelnih pokusa. Posebno mi se svidio pristup u kojem su istraživači motivirani i potaknuti na samostalni rad – bez potrebe da se dodatno provjerava dostupnost kemikalija ili opreme. Također što mi se svidjelo, jednom u dva tjedna su sastanci grupe od prof. Rassmusena i izmjenjuju se sa sastancima cijelog Mikrobiološkog odsjeka. Na sastancima grupe članovi iznose vlastite napretke i izazove, a kroz otvorenu diskusiju često se pronalaze korisni savjeti i prijedlozi. Na razini odsjeka predstavljaju se rezultati ostalih kolega, razmjenjuju informacije o istraživačkim potrebama, nadolazećim događanjima i važnim obavijestima. To stvara poticajnu radnu atmosferu, te mislim da dosta doprinosi učinkovitosti, a posebice odgovara doktorandima.

3. Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Sva moja očekivanja su nadmašena. Iako sam prethodno boravila na drugim znanstvenim institutcijama, niti jedna nije bila ovako velika i organizirana. Posebno mi se svidjela prisutnost brojnih doktoranada, poslijedoktoranada i stručnog osoblja s kojima sam mogla razmjenjivati ideje, iskustva ili jednostavno razgovarati o svakodnevnim temama, uključujući i onu vječnu dansku temu – nedostatak sunca. Boravak u trajanju od tri i pol mjeseca pokazao se sasvim dovoljnim za ostvarivanje svih planiranih ciljeva. Štoviše, nakon što su mentori uvidjeli da sam uspješno završila većinu zadataka vezanih uz bioinformatičku analizu, uključili su me i u laboratorijski rad, čime sam proširila i svoje praktične vještine.

Ovaj je boravak uvelike doprinio mom doktoratu jer sam naučila napredne metode analize podataka koje su mi bile ključne za dovršetak doktorata. Tijekom boravka sudjelovala sam u pisanju i dva znanstvena rada temeljena na rezultatima doktorske disertacije, koja su u međuvremenu prihvaćena za objavu, što me iznimno veseli i potvrđuje važnost ove suradnje.

4. Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.?

Planiramo nastaviti suradnju i nakon završetka stručnog boravka. Tijekom rada u laboratoriju sudjelovala sam u obradi određenih uzoraka, a dobivene rezultate namjeravamo dodatno analizirati i pripremiti za znanstvenu publikaciju. Osim toga, već su prijavljeni novi istraživački projekti u suradnji s mojim mentorom i prof. Rasmussenom. Što se tiče drugih kolega, svakako planiram iskoristiti stečena poznanstva kako bih proširila svoje znanje i usvojila dodatne metode obrade mikrobioloških podataka.

 
5. I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Kopenhagena? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Danska kao država mi se iznimno sviđa, sustav je uređen, sve je čisto i funkcionalno. Iako su neke stvari skuplje u usporedbi s Hrvatskom, to je razumljivo s obzirom na visoki standard i kvalitetu života. Ljudi su skroz drugačiji od nas što je isto zanimljivo za promatrati, često se govori o razlikama između sjevera i juga Europe, ali jedno je čuti o tome, a drugo to doživjeti iz prve ruke.

Smještaj sam uspjela osigurati unaprijed jer sam već ranije boravila u Kopenhagenu, no važno je istaknuti da je pronalazak smještaja u Danskoj izazov, pogotovo u Kopenhagenu. Treba se dobro organizirati i isplanirati sve prije samog odlaska. Stipendija koju sam dobila bila je dostatna i pokrila je sve osnovne troškove. Ipak, moj savjet budućim stipendistima jest da ostave dovoljno vremena između objave rezultata natječaja i planiranog odlaska. U mojem slučaju rezultati su kasnili, kao i isplata sredstava, pa je prvih nekoliko tjedana bilo izazovno preživjeti s hrvatskom plaćom u danskim uvjetima.