Antonela Moretić zaposlena je na Zavodu za konstrukcije Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru „Projekta razvoja karijera mladih istraživača – Izobrazba novih doktora znanosti” (DOK-2021-02) pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Mislava Stepinca, a svoje doktorsko istraživanje provodi u okviru Uspostavnog istraživačkog projekta „Procjena stanja i obnova postojećih građevina – Razvoj suvremenih metoda za zidane i drvene konstrukcije (ARES)”. Asistentica Moretić bavi se procjenom oštetljivosti zidanih građevina u blokovima, čije se potresno ponašanje uvelike razlikuje od ponašanja samostojećih građevina.

U okviru programa MOBDOK-2023 Antonela je provela nešto više od tri mjeseca na Tehničkom sveučilištu u Kataloniji, gdje joj je Mentor-domaćin bio prof. Luca Pelà.

Zašto ste odabrali Tehničko sveučilište u Kataloniji kao Organizaciju-domaćin odnosno Prof. Pelu kao mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima njegove istraživačke grupe?

Izbor mentora-domaćina je u mom slučaju bio veoma jednostavan i spontan zapravo. Moj mentor Mislav Stepinac je veoma aktivan u svojoj ulozi te često pronalazi dodatnu literaturu za članove svoje istraživačke grupe. Jedan od tih radova je doktorska disertacija kolegice sa UPC-a koja se bavi sličnom tematikom kao i ja. Čitajući njenu doktorsku disertaciju i radove njene istraživačke grupe, shvatila sam da je UPC institucija na kojoj želim odraditi stručno usavršavanje. S mentorom-domaćinom dotad nisam surađivala, kao ni kolege iz moje istraživačke grupe. Profesoru Peli sam poslala mail, on je bio zaista pristupačan i ažurno je ispunio svu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga, oboje smo sudjelovali na istoj konferenciji Structural Analysis of Historical Constructions (SAHC), tako da smo se fizički upoznali prije mog samog dolaska u Barcelonu.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta rada, atmosfere i slično?

Generalno, nema neke prevelike razlike u infrastrukturi. Možda najveća i najuočljivija razlika je to što je UPC smješten na kampusu pa je izraženiji taj dojam akademske zajednice. Što se tiče uvjeta rada, UPC mi je omogućio mjesto u radnoj sali za doktorande te licence za meni potrebne softvere. Iako moram priznati, kad sam stigla morala sam se pozabaviti sa birokracijom UPC-a da bi mi omogućili pristup spomenutoj sali, što je bilo blago naporno jer nemaju definiranu proceduru za doktorande čija matična ustanova nije UPC, ali naposljetku se i to riješilo. Mentor-domaćin me upoznao s ostatkom njihovog istraživačkog tima, predstavili su mi njihove vlastite projekte te sam redovno sudjelovala na zajedničkim diskusijskim skupinama. Osim toga, pozivali su me i na predavanja gostujućih predavača, koja su stvarno bila zanimljiva. Definitivno najimpresivnije je bilo predavanje profesora koji je zajedno sa svojim bivšim studentima osnovao tvrtku za čelične konstrukcije, a sudjelovali su u izgradnji Sfere u Las Vegasu.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Rekla bih da je ovo iskustvo nadmašilo sva moja očekivanja i u poslovnom i privatnom pogledu. Na UPC-u sam provela malo više od tri mjeseca i smatram da sam ispunila postavljene ciljeve, od organizacije i obrade nekoliko izvora podataka vezanih za karakteristike fonda građevina Zagreba i štetu prouzrokovanu potresom u 2020. pa do provođenja inicijalnih numeričkih analiza. Smatram da će ovaj boravak povećati kvalitetu moje doktorske disertacije, ali i olakšati da koncizno definiram hipoteze, tj. sam naslov doktorske disertacije, s obzirom da je plan bio obraniti temu u srpnju.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.

Suradnja s Mentorom-domaćinom će se definitivno nastaviti, pogotovo uzmemo li u obzir to da je pristao biti član komisije prilikom obrane same doktorske disertacije. Također, zajedno planiramo objaviti znanstveni članak koji će se fokusirati na doktorsko istraživanje. Osim toga, predviđeno je održavanje završne radionice ARES projekta krajem godine, na kojoj će mentor-domaćin također biti prisutan.

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Španjolske? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Barcelona me u potpunosti oduševila, od samog grada i arhitekture pa do načina života i pristupačnosti Katalonaca. Grad je veoma sadržajan i mislim da svatko može pronaći nešto za sebe. Svaki slobodan trenutak sam lutala po gradu, isprobavala razne tapase, provodila vrijeme na plaži i u parkovima. Osim toga, Barcelona je dobro povezana s ostatkom Španjolske pa sam stigla još neke gradove posjetiti. Najstresniji dio je bio pronalazak smještaja. Smještaj u Barceloni je poprilično skup, između ostalog zbog broja turista u Barceloni. Cijeli proces je dodatno otežavalo to što je meni bio potreban za 100 dana, što je između nekog kratkoročnog i dugoročnog perioda za koje je lakše naći smještaj. Na kraju sam uspjela naći smještaj na odličnoj lokaciji, između samog centra i kampusa. Iznos dobivene stipendije je bio dovoljan da pokrije put, smještaj i određene stvari vezane za svakodnevni život. Sve u svemu, neprocjenjivo iskustvo koje je svakako doprinijelo mom profesionalnom i osobnom razvoju.