Ana Bekavac, mag. biol. exp., zaposlena je kao asistentica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru „Projekta razvoja karijera mladih istražviača – izobrazba novih doktora znanosti” (DOK-2020-01) pod mentorstvom prof. dr. sc. Dinka Mitrečića. U okviru programa MOBDOK-2023  Ana je provela tri i pol mjeseca na Karolinska Institutu u Stockholmu, gdje joj je Mentor-domaćin bio dr. sc. Sebastian Lewandowski. Ana nam je prenijela svoje dojmove iz Stockholma.

Zašto ste odabrali Karolinska Institut kao Organizaciju-domaćin odnosno dr. Lewnadowskog kao Mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima istraživačke grupe?

Zapravo sam se dosta premišljala hoću li uopće prijaviti mobilnost s obzirom na to da se bliži kraj mog doktorata, a kada sam donijela konačnu odluku, rok za prijavu već je bio podosta blizu. Stoga smo odlučili da ćemo odabrati nekoga s kim je moj mentor, prof. dr. sc. Dinko Mitrečić, već u kontaktu, a da bi boravak u tom laboratoriju mogao biti koristan za završne faze izrade mog doktorata, ali i za budućnost. Nakon razgovora o tome što bih ja htjela, i što bi bilo najbolje i za mene i za grupu, odlučili smo se kontaktirati dr. sc. Sebastiana Lewandowskog s Karolinska Instituta čija grupa se bavi istraživanjem ALS-a, a kojeg sam zapravo i sama upoznala na jednoj od konferencija na kojoj smo oboje izlagali. Njegov tim zapravo pripada većoj grupi koju vodi profesor Robert Harris, te je ona dio Neuro jedinice unutar Zavoda za kliničku neuroznanost. Sve zajedno je dio Centra za molekularnu medicinu, na kampusu Solna u Stockholmu.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?

Mislim da ne moram ni naglašavati da je Karolinska Institut jedan od najvećih i najpoznatijih instituta u Europi u području biomedicine i znanosti općenito. Logistički, na Institutu rade stotine i stotine znanstvenika, tako da se znalo dogoditi i da me netko pita „ti si na Karolinskoj, znaš li xy?”, a Karolinska je zapravo gradić za sebe i nema šanse da svatko svakog zna.

Razlike u odnosu na ono što imam(o) „doma” su ogromne – naglasak se stavlja na međuljudske odnose, potiču se zajednička druženja, ručkovi i slično. Meni najzanimljivije je bilo da postoji grupa znanstvenika okupljena pod imenom „CMM Pub” koji svaka dva mjeseca organiziraju party za cijeli Centar. I pritom ne mislim na uštogljeno minglanje starijih znanstvenika i mlađih kolega, nego pravi party sa DJ-em, rasvjetom, hranom i pićem do dugo u noć. Također svaki petak naša Jedinica je imala zajedničku fiku (švedska pauza za kavu i slatko) s Jedinicom za reumatologiju, a za vrijeme fike ne priča se o poslu. 😀

Poslovno, svi timovi, zavodi, jedinice (…) imaju sastanke na tjednoj bazi, tako da sam ja ponedjeljkom prisustvovala na sastancima grupe u kojoj se nalazi moj tim (Harris grupa), četvrtkom su bili sastanci Neuro jedinice, a sastanke s mentorom-domaćinom sam imala po potrebi. Možda se na prvu čini kako je to puno sastanaka i nalaženja, ali zapravo je jako produktivno i od velike pomoći. Svaki tjedan netko prezentira ono što trenutačno radi te su svi uključeni u komentiranje, savjetovanje, razmjenu iskustava i slično, tako da su suradnje između grupa na vrlo, vrlo visokoj razini, što bih rekla da kod nas često izostaje. Moram posebno naglasiti i da je naša jedinica imala lab managera, starijeg znanstvenika koji je vodio računa o tome da sve u laboratorijskom dijelu funkcionira bez problema, ali i da se svi osjećaju ugodno i dobrodošlo, bilo da se radi o nekom tko je na jednomjesečnoj razmjeni ili o profesoru emeritusu.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Iako sam znala da je Karolinska velika stvar, svejedno sam se jako iznenadila kad sam stigla. Od veličine, funkcioniranja, organizacije, međuljudskih odnosa… Režim je nemilosrdan u pogledu znanstvene aktivnosti i produkcije, međutim meni osobno se nijednom nije dogodilo da, primjerice, ne želim otići na posao jer me nešto muči, ili mi nije ugodno. O tome sam pričala i s ljudima koji su tamo duže vrijeme i oni su potvrdili kako tempo zna biti strašan, ali ako imaš sretnog i zadovoljnog radnika onda će on dobro i raditi.

Moji projektni ciljevi su bili posloženi tako da sve uspijem odraditi u zadanom roku koji je bio poprilično kratak, a na kraju sam zapravo odradila i više nego što je planirano. Moj zadatak je bio uspostaviti način za automatiziranu analizu imunohistokemijskih slika pacijenata s ALS-om za što smo koristili alat napravljen od strane mog matičnog laboratorija u Hrvatskoj. Ovim projektom smo pokazali kako alat uspješno radi i na IHC slikama, a ne samo na fluorescentnima, što će zapravo olakšati posao i meni u završnim fazama analize slika za moju doktorsku disertaciju, ali i ostalim članovima oba tima kako se bude javljala potreba za daljnjim analizama bilo koje vrste tkiva.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.

S obzirom da je naš projekt dao vrlo dobre rezultate, trenutačno pišemo i zajedničku publikaciju. Osim toga, za vrijeme mog boravka dobila sam priliku prezentirati svoju doktorsku disertaciju cijeloj Jedinici na jednom od sastanaka, što je izazvalo veliki interes i među drugim grupama tako da smo trenutno u kontaktu i s njima oko budućih zajedničkih suradnji i nadam se da ću vrlo brzo imati priliku ići nazad u Stockholm.

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Stockholma? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Švedska, Stockholm i Karolinska su me u potpunosti oduševili! Cijelo vrijeme prije odlaska sam slušala o tome kako su ljudi hladni i nepristupačni, vrijeme depresivno, a mene je dočekalo nešto u potpunosti drugačije! Iako je Švedska poprilično skupa, stipendija mi je pokrila sve troškove, ponajviše zbog toga jer sam uspjela dobiti smještaj u domu kojeg Karolinska ima za znanstvenike i studente koji dolaze na kratkoročne razmjene, što je bilo osjetno jeftinije nego da sam unajmila stan na ovako kratak period. Ono što je bilo najteže je pronaći letove za datume koji odgovaraju datumima mobilnosti – mislim da bi tu moglo biti malo više fleksibilnosti jer ipak se treba odseliti i smjestiti u drugu državu, pogotovo ako nema direktnih letova kao što je situacija sa Stockholmom. Za mene je period mobilnosti predstavljao period koji ću provesti radeći na Institutu i bilo mi je žao oduzimati si od toga dane „da se smjestim“, a taj dio možda nije najbolje definiran prilikom ugovaranja. Također bih voljela sugerirati da se planirani početak razmjene i objava rezultata točnije definira, jer to je ono što je mene malo „mučilo“ – moj početak je trebao biti točno mjesec dana od zadnjeg dana kada je planirana objava rezultata, što je na kraju ispalo kao kratak vremenski rok za potvrditi dom, platiti predujam, kupiti avionske karte itd., a na kraju sam taj datum morala i pomicati što je rezultiralo jednom malom birokratskom zavrzlamom koja je na kraju (uz nešto živaca) uspješno riješena. Kad sumiram, sve je prošlo u najboljem redu i neizmjerno sam zahvalna Hrvatskoj zakladi za znanost na ovakvom projektu i poticaju svim mladim znanstvenicima da rade na sebi. Nadam se da ćete i dalje nastaviti s istim potporama, a sve mlade kolege potičem da se jave jer nikad ne znate što može proizaći iz toga! 😉

P.S. Dragi HRZZ, nadam se da ćete nastaviti i s istim projektom za postdocove! 😊