Asistent Filip Zorić zaposlen je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, u Laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave upravljanja (LARICS) u okviru Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti (DOK-2020-01) pod mentorstvom dr. sc. Zdenka Kovačića, znanstvenog savjetnika. U okviru svog doktorata, doktorand ponajviše radi na integraciji algoritama umjetne inteligencije u sustave zračnih manipulatora, kako za pospješivanje interakcije čovjeka i stroja tako i za bolje razumijevanje prostora u kojem se zračni robot nalazi. U okviru programa MOBDOK-2023 Filip je proveo mjesec dana na Sveučilištu Twente u Nizozemskoj, gdje mu je Mentor-domaćin bio prof. dr. ir. Antonio Franchi.

Zašto ste odabrali Sveučilište Twente kao Organizaciju-domaćin odnosno Prof. Franchija kao mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima istraživačke grupe?

Sveučilište u Twenteu (University of Twente, UT)  sam odabrao kao organizaciju domaćina zato što je Robotics and Mechatronics (RAM) istraživačka grupa, na čelu s profesorom Antoniom Franchiem, jedna od vodećih u Europi u području zračne robotike, točnije zračne manipulacije. Moj laboratorij LARICS i RAM su aktivno surađivali na EU projektu AeroSTREAM, preko kojeg sam prošlo ljeto bio u kratkom studijskom posjetu UT-u, zbog čega smo znali da dobro surađujemo te da takva suradnja može biti na obostrano zadovoljstvo.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?

UT se nalazi u gradu Enschede-u, u Nizozemskoj, na velikom i lijepom kampusu gdje su smješteni fakulteti, velike livade, šuma te cijeli niz sportskih sadržaja (umjetno penjalište, bazeni, teretana, teniski tereni, atletska staza itd…). Bavljenje sportom vrlo je jednostavno i svojevrstan je normativ u društvu. Zbog odlične infrastrukture, ali i statusa biciklista u Nizozemskoj, dolazak i odlazak na posao biciklom je uobičajen i jednostavan što je dobrodošla promjena u odnosu na naviku preživljavanja u Zagrebačkoj prometnoj (ne)kulturi.

Što se tiče uvjeta za rad, nezahvalno je uspoređivati uvjete u Nizozemskoj i Hrvatskoj i teško je kao posjetitelj donijeti objektivno relevantne zaključke. Subjektivno, financijski su uvjeti bolji, ali su i kriteriji za znanstvenu aktivnost puno viši, a nastavno opterećenje je manje. Kao grupa se puno više fokusiraju na fundamentalno istraživanje, koje ima za cilj proširiti teoriju područja, dok se manje bave aplikativnim istraživanjem, odnosno testiranjem teorije kroz nove primjene.

Radi se o multikulturalnoj grupi gdje pojedinci dolaze s gotovo svih kontinenata svijeta, primarno zbog želje za znanjem u području robotike. To je potpuno drugačije od najčešće kulturološki homogenog radnog okruženja na koje smo u Hrvatskoj (bar do sada) navikli. Posljedica navedenog je da su primarne teme razgovora robotika te kulturološke razlike i sličnosti.

Međuljudski odnosi ponajviše ovise o osobnosti pojedinaca te njihovom željom za međusobnom suradnjom, u tom pogledu to ne ovisi o zemlji, već o nama i nisam primjetio veće ili značajne razlike na individualnoj razini. Kako sustav na svim razinama bolje funkcionira, ljudi su manje frustrirani, jednostavnije je raditi pa su i rezultati bolji. Bolji rezultati, privlače interes industrije, relevantne teme istraživanja i investicije.

Sve navedeno nije rezultat slučajnosti, već je rezultat organizacije, planiranja, promišljanja, suradnje i kontinuiranog ulaganja, kako vremena, tako i novaca – iz čega možemo mnogo naučiti.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Očekivanja su ispunjena. Trajanje studijskog boravka od 40-tak dana bilo je dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva, a studijski boravak će se vrlo pozitivno odraziti na moju doktorsku disertaciju jer je isti  rezultirao nastavkom suradnje. Dio eksperimenata planiranih za doktorat odraditi ću u suradnji s njima, čime će doktorat imati veću vrijednost. Važno je istaknuti kako sam ja već prije surađivao s navedenom grupom, pa nije bilo prilagodbe i upoznavanja. Ako se radi o prvoj posjeti, preporučio bi odlazak na bar tri mjeseca zbog trajanja procesa prilagodbe, organizacije putovanja i birokracije. Sve to nije prezahtjevno, ali oduzme vremena.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.

Upravo dogovaramo iduću posjetu i aktivno planiramo nastavak rada na započetom. Po završetku rada, objaviti ćemo kvalitetnu znanstvenu publikaciju.

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Nizozemske? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Nizozemska se kao i većina Europskih zemalja, suočava s nedostatkom smještajnih kapaciteta. Bilo je izazovno i skupo pronaći odgovarajući smještaj za trajanje mobilnosti. Povrh smještaja, život u Nizozemskoj je skup (u odnosu na Hrvatsku, u relativnom omjeru, Hrvatska je skuplja op.a.). Bez obzira na sve, iznos dobivene stipendije bio je dovoljan za pokrivanje troškova života i smještaja u navedenom trajanju.

Iskustvo odlaska i rada u Nizozemskoj, osobno je transformativno iskustvo i mislim da je jedna od najboljih stvari koje doktorat nudi, zbog čega sam izrazito zahvalan HRZZ-u. Svim svojim kolegama doktorandima, preporučio bi da ne oklijevaju i da učine isto – nećete požaliti.