Andro Rak, univ. mag. ing. mech., zaposlen je na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci u okviru „Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti” (DOK-2021-02), a svoje doktorsko istraživanje provodi u okviru Hrvatskog centra kompetencija za računarstvo visokih performansi pod mentorstvom prof. dr. sc. Lade Kranjčevića, na temu primjene superračunala na inovativne metode u aerodinamici. U okviru programa MOBDOK-2023 Andro je proveo šest mjeseci na Sveučilištu u Southamptonu, gdje mu je Mentor-domaćin bio Prof. Jae Wook Kim.

Zašto ste odabrali Sveučilište u Southamptonu kao Organizaciju-domaćin odnosno Prof. Kima kao mentora-domaćina? Jeste li Vi ili netko iz Vaše istraživačke grupe prethodno surađivali s mentorom ili članovima istraživačke grupe?

Ideja o odlasku na Sveučilište u Southamptonu se počela javljati još pola godine prije samog odlaska. Naime, imao sam prilike na nekoliko edukacija i konferencija uvidjeti od ostalih kolega iz akademije, ali i industrije kako je to jedno od najjačih sveučilišta po pitanju aerodinamike, a također vrlo dobro povezano s auto- i avio-industrijom, što istraživanja približava konkretnoj primjeni u praksi.

Nažalost, niti ja osobno niti itko s naše institucije nije imao poveznice s članovima Sveučilišta u Southamptonu pa sam se osobno povezao s nekolicinom ljudi. Nakon nekoliko mjeseci najkonkretniji projekt mi se činio od strane profesora Jae Wook Kima te smo krenuli u realizaciju i detaljnije razrađivanje problematike nazubljenih krila te potencijalni aerodinamički i aeroakustički benefiti istih.

Koje su glavne razlike između Vaše matične institucije i Organizacije-domaćina u pogledu infrastrukture, uvjeta za rad, međuljudskih odnosa i slično?

Vjerojatno najveća razlika je u količini resursa i zapravo novca s kojim raspolažu te dvije institucije pa shodno tome su i mogućnosti drugačije. Najviše se to osjeti u pogledu opreme za provođenje eksperimenata, dok u vidu superračunalne snage zahvaljujući superračunalu Bura u Rijeci nismo u velikom zaostatku, ako zanemarimo njihovo nacionalno superračunalo Archer.

Također, sveučilište je puno veće i broji više zaposlenika i studenata iz svih dijelova svijeta. Vezano za međuljudske odnose, imao sam sreće biti u jako ugodnom okruženju s ostalim doktorandima iz Ujedinjenog Kraljevstva, ostatka Europe, Azije, itd. Uživao sam u tjednim prezentacijama koje su organizirali voditelji aero- i astro-programa, gdje bi se srijedom okupila većina doktoranada i poslijedoktoranada te slušala o istraživanju jednog od nas. Van poslovnog dijela, često su bila organizirana okupljanja u pubu petkom, društvene igre nakon posla, odlasci u kino vikendom i slično.

Jesu li Vaša očekivanja koja ste imali prilikom prijave ispunjena? Je li trajanje studijskog boravka bilo dovoljno za ispunjavanje postavljenih ciljeva? Na koji način će se ovaj studijski boravak odraziti na Vašu doktorsku disertaciju?

Mogu reći da sam vrlo zadovoljan s pruženom mogućnosti te istovremeno jako zahvalan jer bez ove mobilnosti ne bih nikada uspio ostvariti ovo istraživanje, a ujedno i dodatno podignuti kvalitetu svog doktorskog rada. Nadam se da ćete i u budućnosti nastaviti s ovim tipom mobilnosti kako bi svi mi koji smo praktički na početku svog znanstvenog puta i razvoja imali mogućnosti steći znanja s drugih institucija i implementirati ih u svoj svakodnevni posao.

S obzirom da je provedeno istraživanje praktički krenulo od početka, jer se koristio softver profesora Kima koji nudi visoku točnost te detaljno proučavanje strujanja zraka i analizu vrtloženja, trajanje mobilnosti je bilo poprilično izazovno za završiti istraživanje. Zbog toga sam jako sretan i ponosan što smo odradili sve zamišljeno, ali sada treba privesti kraju pisanje rada s matične institucije. Dakle, s poslovne strane bilo bi dobro ostati još koji mjesec kako bi se odradila publikacija do kraja, ali s druge strane pola godine u kontinuitetu je dug period za mentalno izdržati bez obitelji, prijatelja, sunca (pogotovo zima i prvi dio proljeća), mora (sivo more ne brojim), dobre kave i nešto manje isfiltriranog humora 😊.

Hoćete li nastaviti suradnju s Organizacijom-domaćin i/ili mentorom-domaćinom? Jesu li u planu zajedničke publikacije, projektne prijave, komercijalizacija istraživanja, dodatne posjete i sl.

Suradnja je za sada planirana kroz završetak publikacije trenutno odrađenog istraživanja, a nakon toga ćemo sjesti i vidjeti što dalje. Iskreno, volio bih da upravo ova mobilnost otvori vrata budućoj suradnji na relaciji ova dva sveučilišta (naravno i ostalih sveučilišta u Hrvatskoj). Shodno navedenom, tko god ima određeni interes suradnje sa Sveučilištem u Southamptonu (naravno i sa Sveučilištem u Rijeci ili direktno sa mnom) može me slobodno kontaktirati (posebno ako je područje aerodinamike u pitanju).

I za kraj, kakvi su Vaši dojmovi iz Southamptona? Koliko je bilo lako/teško pronaći smještaj, je li Vam iznos dobivene stipendije bio dovoljan za pokrivanje troškova života i sl.?

Sveukupno sam jako zadovoljan. Poslovno sam već opisao gotovo sve, ali što se tiče samog grada stvarno mi je prirastao k srcu. Nije turistički atraktivno mjesto, ali količina parkova, prirode, dobra povezanost autobusimna i vlakovima, St. Mary stadion, muzej Titanica, biljar u svakom mogućem pubu, ogromno i moderno kino, itd. je nešto što vam izmami osmijeh na lice. Prednost je naravno i blizina Londona, a najviše me je oduševio stari predivan gradić Winchester, koji se nalazi sat vremena busom prema sjeveru.

Troškovi života su poprilično skupi u odnosu na Hrvatsku, iako je cijena hrane u trgovinama iznenađujuće jednaka s Hrvatskom (ako kupujete u supermarketima jeftinijih lanaca). S druge strane, o smještaju radije ne bih pričao jer sam izgubio jako puno vremena, novaca i živaca oko pronalaska stana (tj. studija/sobe), a jednako toliko i s najmodavcem (većina su grozni). Sve u svemu, uspio sam se pokriti sa stipendijom, ali nažalost nije ostalo novaca za odraditi sve željene izlete što zbog budžeta što zbog obaveza.

Vezano za neke posebne uspomene oko Southamptona, volim sport i uživao sam otići na utakmicu na Boxing Day (Štefanje), a najveće uzbuđenje je bilo u playoffu za ulazak u Premiership, gdje je Southampton pobijedio WBA 3-0, a zahvaljujući pitch invasion-u na kraju utakmice imao sam priliku i osjetiti uvijek savršeno podrezanu zelenu travu novog i modernog stadiona. Za razliku od Hrvatske, gdje se u slučaju proboja navijača do terena na kraju utakmice i sezone fešta samo nastavi, ovdje su se grčevito borili vratiti 30 000 ljudi natrag na tribine pa sam odlučio ne napustiti travnjak među zadnjima kako moj boravak u UK-u ne bi bio prisilno produžen 😊.