dr. sc. Lovro Palaversa

Rudarenje promjenjivog neba (MVS)

Šifra projekta: TTP-2018-07-1171
Ustanova: Institut Ruđer Bošković
Trajanje projekta: 1. srpnja 2019. – 30. travnja 2024.

Cilj projekta „Rudarenje promjenjivog neba” (Mining the Variable Sky, MVS) je osnivanje neovisne istraživačke grupe koja će proučavati povijest galaksije i fizikalne mehanizme koji upravljaju promjenama astrofizičkih objekata kroz primjenu strojnog učenja u velikim astrofizičkim bazama podataka. Projekt je usklađen sa strategijom razvoja Instituta Ruđer Bošković u regionalni centar za astronomiju i astrofiziku. U skladu s tim, projekt će imati značajne koristi od statusa Međunarodnog suradnika Instituta Ruđer Bošković u Large Synoptic Survey Telescope (LSST) kolaboraciji.

Tranzijentne i periodičke promjene pružaju važan uvid u fiziku astrofizičkih objekata no još uvijek su nedovoljno istražene.

Kombiniranje rezultata velikih pregleda neba u raznim dijelovima elektromagnetskog spektra i vremenski razlučenih pregleda neba omogućilo bi proučavanje populacija do sada nedovoljno istraženih ili nepoznatih pojava poput brzih provala radio zračenja (fast radio bursts, FRB), razaranja zvijezda plimnim silama crnih rupa (tidal disruption events, TDE) te bolju lokalizaciju izvora gravitacijskog zračenja identificiranjem njihovih komplemenata u elektromagnetskom spektru.

Identifikacija, proučavanje i stvaranje većih ansambala učestalijih tranzijenata iz velikih baza podataka je također važno. Naime, sjaj promjenjivih zvijezda i supernova tipa Ia se koristi pri određivanju udaljenosti u svemiru kada udaljenosti premaše doseg geometrijskih metoda mjerenja udaljenosti (paralaksa zvijezda). Uz prethodnu kalibraciju pomoću paralakse, sjaj nekih podvrsta promjenjivih zvijezda i tranzijenata se koristi pri određivanju udaljenosti na kozmološkim skalama, a time i u proučavanju povijesti širenja svemira. Jedan od detalja koje je preostalo riješiti je pitanje atenuacije i raspršenja zračenja na međuzvjezdanoj tvari. Naime, metode određivanja udaljenosti bazirane na luminozitetu pate od nepreciznosti uzrokovanih nepoznavanjem trodimenzionalne raspodjele međuzvjezdane tvari, u prvom redu u Mliječnom putu.

Nedavni porast interesa i važnosti u području tranzijenata i promjenjivih zvijezda uvjetovan je trima faktorima. Lansiranje Gaia satelita Europske svemirske agencije 2013. godine povećalo je preciznost određivanja paralakse zvijezda u Mliječnome putu, a time i njihovih udaljenosti te također kalibracije sekundarnih metoda mjerenja udaljenosti pomoću luminoziteta astrofizičkih objekata. S druge strane, podaci koji stižu sa širokokutnih, vremenski razlučenih, dubokih pregleda neba u raznim područjima spektra su prerasli u kontinuirani tok podataka na nivou stotina gigabajta dnevno s tendencijom porasta na terabajte dnevno (uz očekivani početak rada LSST-a 2021). Učinkovito korištenje i proučavanje te mase podataka ne bi bilo moguće bez razvoja tehnika rudarenja podataka i strojnog učenja koji također prolaze kroz period ekspanzivnog razvoja.

Lovro Palaversa rođen je u Zagrebu. Diplomirao je fiziku 2011. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je  2015. u području astronomije i astrofizike na Sveučilištu u Ženevi. Nakon toga radio je kao poslijedoktorand na Sveučilištu u Cambridgeu. 

Lovro se u veljači 2019. vratio u Zagreb kako bi preuzeo poziciju voditelja Tenure Track projekta na Institutu Ruđer Bošković. 

Lovrini znanstveni interesi jesu razumijevanje fizičkih procesa koji dovode do varijabilnosti zvijezda i astrofizičkih tranzijenata te povijest galaksije Mliječna staza upotrebom velikih, modernih astronomskih ispitivanja kao što su misija GAIA Europske svemirske agencije i Legacy Survey of Space and Time (LSST).