U fokusu doktorskoga istraživanja su umjetnine pristigle u Strossmayerovu galeriju starih majstora HAZU neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Uglavnom je riječ o umjetninama pristiglima u zbirni fond Galerije redistrubucijom imovine privatnih osoba čija je imovina oduzeta u ratno i/ili poratno vrijeme putem različitih procesa razvlašćivanja (konfiskacija, sekvestracija, nacionalizacija…). S obzirom na tu činjenicu posebna je pozornost u istraživanju posvećena različitim mehanizmima razvlašćivanja privatnoga vlasništva i širim društvenim okolnostima transfera umjetnina iz privatnih zbirki u muzejski fundus.

Iako brojčano čine znatan dio ukupne zbirke Strossmayerove galerije, te su umjetnine do danas ostale gotovo posve nepoznat dio Galerijina fundusa. Mnogima se od njih slijedom širih društvenih okolnosti tijekom procesa muzealizacije izgubila memorija na raniji kontekst iz kojega su – najčešće nasilno – izlučena. Stoga je poseban fokus u istraživanju usmjeren upravo na specifične okolnosti procesa muzealizacije te istraživanje provenijencije odabranih umjetnina, odnosno na povijesne procese koji su utjecali ne samo na promjenu vlasništva umjetnina već i gubitak memorije na njihov nekadašnji kontekst.

Tradicionalne metode povijesti umjetnosti (formalnu, stilsku, ikonografsku analizu), nadopunit će noviji pristupi u istraživanju provenijencije umjetnina i interpretiranju rezultata istraživanja, s naglaskom na povijest sakupljanja i ulogu naručiteljstva, transformativnu snagu vlasništva i adekvatno tome na problematiku razvlašćivanja u društvenome uređenju koje negira sam pojam privatnoga vlasništva. Temeljna je hipoteza da će takav pristup omogućiti alternativne modele za interpretaciju i prezentaciju umjetnina koje će biti obrađene u disertaciji.