1. Koji je bio glavni cilj Vašeg boravka u Istraživačko-kliničkom institutu Humanitas i kojom temom istraživanja ste se bavili?

Glavni cilj mog boravka u Istraživačko-kliničkom institutu Humanitas bio je osobni razvoj te stjecanje novih znanja i vještina. Jednako važno bilo mi je povezivanje sa znanstvenicima kroz istraživačke suradnje i razmjenu ideja, kako bih stečeno iskustvo prenijela natrag na matičnu instituciju, Medicinski fakultet.

Moje usavršavanje je obuhvatilo je dva međusobno povezana aspekta, a zajednička poveznica bila je ispitivanje uloge receptora IL-1R8 u regulaciji imunološkog odgovora stanica NK. Prvi istraživački smjer odnosio se na utjecaj receptora IL-1R8 na aktivaciju i funkciju stanica NK tijekom respiratornih virusnih infekcija, poput infekcije virusom gripe. Drugi je bio usmjeren na njegovu ulogu u funkcionalnosti tzv. stanica CAR-NK, s ciljem poboljšanja učinkovitosti terapija za hematološke maligne bolesti.

2. S kime ste sve surađivali tijekom boravka i kako je izgledao Vaš tipičan radni dan u Humanitasu?

Najviše sam surađivala sa svojom mentoricom, prof. Cecilijom Garlandom, i njezinim timom. Iako sam u početku radila u užem krugu suradnika, tijekom usavršavanja fokus se postupno proširio i na ostale kolege tima te druge istraživačke skupine. Posebno bih istaknula suradnju s prof. Santiago Gonzalez (Institute for Research in Biomedicine, Bellinzona, Švicarska), koji je bio uključen u projekt na kojem sam radila. Paralelno sam ostala povezana i s matičnom institucijom (Medicinski fakultet, Centar za proteomiku), pa smo zajedničkim radom dodatno proširili istraživanja i na druge teme u sklopu suradnje između Humanitasa i Centra za proteomiku.

Radni dani bili su prilično intenzivni. Obično su počinjali oko 9 sati ujutro i trajali do kasnih poslijepodnevnih, ponekad i večernjih sati. Veći dio dana provodila sam u laboratoriju, a redoviti tjedni sastanci, bilo cijele grupe ili manjih timova, služili su za razmjenu rezultata i ideja. Poseban dio dana bio je zajednički ručak u menzi, što je osim predaha od rada, pružalo i priliku za neformalno druženje s kolegama. Uz to, Humanitas je redovito ugostio međunarodne i prominentne znanstvenike koji su održavali predavanja na aktualne teme, što je dodatno pridonijelo znanstvenoj atmosferi i otvorilo nove perspektive.

3. Postoje li neke specifičnosti ili razlike u načinu rada, pristupu istraživanju ili organizacijskoj kulturi u odnosu na Vašu matičnu instituciju?

Razina kvalitete znanosti i očekivanja se nisu previše razlikovala od moje matične institucije što me ne čudi s obzirom da Medicinski fakultet, Centar za proteomiku, od početka stremi prema kvalitetnoj znanosti. Ono što ipak razlikuje Humanitas jest činjenica da na jednom mjestu objedinjuje sveučilište, kliničku bolnicu i istraživački institut, uz administrativnu podršku sposobnu nositi se sa svakodnevnim izazovima. Primjerice, samo u području pretkliničkog istraživanja djeluje oko 40 laboratorija s više od 400 znanstvenika, što omogućuje veliku raznolikost metoda i pristupa.

Velika prednost takvog sustava su tzv. core facilities – specijalizirani odjeli u kojima se nalaze najsuvremeniji uređaji, a njima upravljaju stručnjaci što omogućuje optimalno održavane i dostupne instrumente. Uz to, postoje posebni timovi koji se bave isključivo opskrbom potrošnih materijala i reagensa pa se znanstvenici i znanstveno osoblje može u potpunosti posvetiti istraživanju i projektima. S druge strane, visoka razina organiziranosti nosi i određena ograničenja. Tako je za svaku tehniku ili uređaj potrebno prethodno proći obuku, rezervirati termin i najaviti se, što smanjuje fleksibilnost, ali istovremeno osigurava red i kvalitetu rada.

4. Jeste li sudjelovali u nekim dodatnim aktivnostima tijekom boravka?

Sudjelovala sam na više radionica i tečajeva potrebnih za rad u laboratoriju, uključujući posebne obuke za rad sa životinjama, budući da hrvatska dozvola nije bila dovoljna, kao i interni tečaj za rad u uvjetima biosigurnosti razine 3 (BSL-3). Osim toga, kao postdoktorand imala sam i odgovornost za obuku studenata i doktoranada, osobito u radu u laboratorijima razine biosigurnosti 2 i 2+ te u radu s virusima.

5. Što biste istaknuli kao najvrjednije iskustvo iz ovog studijskog boravka?

Najvrjednije iskustvo bila je kombinacija profesionalnog i osobnog. Odnosno, odgovornost u vođenju istraživanja, rad s najsuvremenijom opremom te razmjena znanja i ideja s kolegama iz različitih zemalja. Osim novih vještina i suradnji, veliko iskustvo bio je i sam život u Milanu, koji je bio izazovan i inspirativan u isto vrijeme.

6. Kako je bilo živjeti godinu dana u Milanu? Jeste li imali neke izazove s kojima ste se suočavali tijekom boravka? Je li Vam iznos stipendije bio dovoljan za pokrivanje svih troškova?

Milano je odličan grad za život. Uvijek se nešto događa, od koncerata i izložbi do kazališnih predstava. Grad je odlično povezan javnim prijevozom, ima mnogo parkova i zelenih zona tako da je ujedno idealan za šetnju. Cijene stanova su prilično visoke, ali to je ionako trend u svim većim europskim gradovima, pa i u Hrvatskoj. Raditi u Humanitasu, koji je ujedno privatno sveučilište i bolnica, bilo je posebno iskustvo zbog moderno uređenih prostora i nove infrastrukture. Najveći izazov bila je, očekivano, talijanska administracija. 🙂 Vrlo je složena i zahtjevna kada je riječ o dokumentima potrebnima za boravak i rad. No, jednom kad se sve to riješi, život postane mnogo lakši. Srećom, iznos stipendije bio je dovoljan za pokrivanje svih troškova.