Priopćenje Povjerenstva za prigovore

Na 16. sjednici Povjerenstva za prigovore Hrvatske zaklade za znanost (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), održanoj 20. travnja 2026. godine, provedeno je vrednovanje opravdanosti prigovora na odluke Upravnog odbora o financiranju projekata prijavljenih na natječaje „Istraživački projekti“ (IP-2026) i „Uspostavni istraživački projekti“ (UIP-2026) u prvom krugu vrednovanja.

Povjerenstvo pohvaljuje napore Hrvatske zaklade za znanost u reformiranju sustava vrednovanja projektnih prijedloga, osobito kroz uključivanje međunarodnih stručnjaka u evaluacijske panele (čime su smanjeni sukobi interesa u postupku evaluacije), dvostupanjsko vrednovanje projektnih prijedloga (što je omogućilo manji utrošak vremena za njihovu izradu), dodjeljivanje većeg broja projekata pojedinim evaluatorima (što je omogućilo ujednačavanje ocjena među projektnim prijedlozima), kao i omogućavanje usklađivanja komentara i ocjena evaluatora za pojedine projektne prijedloge. S obzirom na opisne upute za dodjeljivanje ocjena po pojedinim kriterijima, Povjerenstvo je uočilo i značajno manji broj tzv. „savršenih recenzija“, odnosno recenzija s maksimalnim brojem dodijeljenih bodova, što je u prethodnim natječajima uvodilo značajnu pozitivnu pristranost u postupak vrednovanja. Povjerenstvo smatra da je evaluacijski postupak, u odnosu na prethodne IP i UIP natječaje, unaprijeđen u smislu transparentnosti, ujednačenosti i vjerodostojnosti.

Istovremeno, Povjerenstvo je uočilo određene manjkavosti čija bi korekcija dodatno unaprijedila evaluacijski postupak, i to:

1. Kod dodjeljivanja većeg broja recenzija pojedinim evaluatorima bilo bi dobro, uvažavajući potencijalne sukobe interesa i ekspertizu, da isti sastav evaluatora načini recenzije međusobno konkurirajućih projekata. Na taj način bi se isključio potencijalan učinak ocjenjivača na rasap ocjena (tzv. “rater bias“).
2. Iako je u kriteriju 1 (evaluacija glavnog istraživača) navedeno da se evaluira „clear evidence of competitive grant leadership or strong potential (for first-time PIs, previous research output can be used as a proxy)“, određen (i nemali) broj evaluacija UIP projekata nije uvažavao razliku u postignućima s obzirom na stupanj karijere, već je pretpostavljao da taj kriterij za UIP projekte uključuje, primjerice, dosadašnje vođenje kompetitivnih projekata. Takav pristup u suprotnosti je s ciljem UIP natječaja, a to je inicijalna uspostava istraživačkih timova, što podrazumijeva da je UIP prijava ujedno i prva samostalna projektna prijava mladog istraživača. Posljedično, takva evaluacija dovodila je do snižavanja ocjene u kriteriju 1 u pojedinim projektnim prijavama te do pristranosti (negative bias). Ovaj problem moguće je riješiti tako da se za UIP projekte eksplicitno navedu evaluacijski kriteriji koji uvažavaju razliku u stupnju karijere u odnosu na IP projekte. Također, frazu „previous research output can be used as a proxy“ potrebno je dodatno razraditi, dok bi se eventualno prethodno vođenje projekata trebalo tretirati isključivo kao „outstanding (5)“ postignuće, a ne kao uvjet za niže ocjene.
3. Iako je bilo dopušteno usklađivanje ocjena na razini projekta, ta mogućnost u većini slučajeva nije korištena, zbog čega su se javljale oprečne evaluacije unutar pojedinih kriterija za isti projekt, koje nisu korigirane u postupku ujednačavanja ocjena među evaluatorima. U takvim bi slučajevima trebalo uspostaviti dodatni kontrolni mehanizam za uklanjanje razilaženja, bilo od strane Zaklade ili evaluacijskog panela. Jedna od mogućnosti jest da predsjedavajući evaluacijskog panela i/ili njegova zamjena pregledaju sve projekte te interveniraju u situacijama značajnih odstupanja u ocjenama i/ili komentarima, odnosno zatraže od evaluatora usklađivanje oprečnih stajališta. Za takav opsežan posao uobičajeno je u međunarodnim evaluacijama dodatno financijski stimulirati predsjedavajućeg panela i/ili njegovu zamjenu.
4. Značajan dio evaluatora bio je vrlo štur u obrazlaganju dodijeljenih ocjena, što je u suprotnosti s jednim od ciljeva evaluacijskog postupka, a to je ukazivanje na eventualne manjkavosti projektne prijave kako bi se prijavitelju omogućila izrada kvalitetnijih prijava u budućnosti te usmjeravanje istraživanja prema višoj razini kvalitete. Ovaj problem moguće je ublažiti uvođenjem minimalnog broja znakova u pojedinoj rubrici (npr. 500) koje je potrebno ispuniti za izradu recenzije. Dodatni kontrolni mehanizam, uobičajen u međunarodnim evaluacijama, jest pregled i verifikacija svih evaluacijskih izvješća od strane predsjedavajućeg evaluacijskog panela i/ili njegove zamjene, uz mogućnost zahtijevanja korekcija u slučaju nepridržavanja propisanih pravila.

Naposljetku, Povjerenstvo i dalje potiče prijavitelje projekata da prijavljuju potencijalne nepravilnosti uočene tijekom postupka vrednovanja, s ciljem osiguravanja transparentnijeg, pravednijeg i ujednačenijeg postupka koji slijedi standarde vodećih znanstvenih programa i zaklada u Europi i svijetu.

S poštovanjem,

predsjednik Povjerenstva za prigovore

dr.sc. Ivica Vilibić