Pokazatelji ekonomskog sentimenta, proizašli iz Anketa pouzdanja poduzeća i potrošača, odražavaju percepcije, očekivanja te opću razinu optimizma ekonomskih aktera. Njihovo uvođenje u ekonomska istraživanja omogućuje uključivanje bihevioralnog faktora u ekonomske modele, čime se izbjegavaju potencijalno nerealne pretpostavke o ekonomskim akterima, a eventualno postiže i bolja kvaliteta modela. Budući da se pokazatelji pouzdanja (povjerenja) objavljuju relativno brzo u odnosu na standardne makroekonomske pokazatelje, oni često slove kao vodeći indikatori. Premda ne postoji konsenzus u literaturi glede njihove sposobnosti preciznog prognoziranja makroekonomskih agregata, empirijski dokazi idu u prilog dobroj mogućnosti predviđanja Pokazatelja pouzdanja potrošača za zemlje Europe. U kontekstu ovog rada glavni je cilj modelirati učinke mjera fiskalne politike na pouzdanje potrošača u EU zemljama članicama, kao prediktora ekonomske aktivnosti. Umjesto promatranja standardnog direktnog efekta fiskalne politike na ekonomsku aktivnost putem kejnezijanskog multiplikatora, ispituje se mogu li nositelji fiskalne vlasti djelovati indirektno te povećati učinkovitost provedenih mjera utječući ponajprije na optimizam potrošača. Budući da u svrhu stabilizacije poslovnih ciklusa nositelji fiskalne vlasti mogu djelovati na različite načine, u ovom radu istražuju se učinci različitih mjera vezanih uz državnu potrošnju i oporezivanje na pouzdanje potrošača. U analizi se koriste dinamički panel modeli. Rezultati istraživanja potencijalno mogu imati implikacije za vođenje opće gospodarske politike, a prije svega unaprijediti prakse korištenja alata fiskalne politike. Važnost toga dolazi do izražaja u kriznim vremenima, kad je ključno da nositelji ekonomske politike reagiraju brzo i kad na raspolaganju trebaju imati konkretna saznanja o (ne)prikladnosti korištenja različitih fiskalnih mjera, uzimajući pritom u obzir specifičnosti vlastitog gospodarstva.
