Gaspare Negri, rodom Venecijanac, jedan je od najznamenitijih istarskih biskupa. Na čelu novigradske dijeceze bio je od 1732. do 1742. godine, kada biva premješten na porečku stolicu gdje ostaje do svoje smrti 1778. godine. Da je bio uvažavan još za života svjedoče portreti što su ih njemu u čast dali napraviti porečki i motovunski kanonici. Međutim, biskup Negri bio je cijenjen i od kasnijih kroničara i historiografa pa ga, primjerice, Francesco Babudri navodi kao „certo il più illustre vescovo di Parenzo per pietà, dottrina cultura e intraprendenza“. Poznato je kako je Gaspare Negri dao obnoviti i preurediti neke od crkava u biskupijama u kojima je stolovao pa se stoga uz njegovo ime vežu neke od najvažnijih istarskih umjetnina 18. stoljeća. Međutim, osim za sakralne građevine, Gaspare Negri je nabavljao umjetnička djela te arheološke predmete i za vlastitu zbirku. Također, imao je biblioteku koja je bila otvorena javnosti, a brojna istraživanja koja je poduzeo u dijecezama što je vodio najbolje svjedoče o njegovoj erudiciji. Negrijevo obrazovanje, veze i umjetnički ukus odražavaju pripadnost tadašnjoj intelektualnoj eliti, što se potvrđuje i kroz bogatu privatnu korespondenciju s istaknutim ličnostima tog vremena.
Tema doktorata „Gaspare Negri: ključna naručiteljska ličnost u Istri 18. stoljeća“ se nadovezuje na recentna međunarodna istraživanja u umjetnosti 18. stoljeća s naglaskom na kontekst nastanka umjetnina. Naručiteljske i donatorske aktivnosti Gaspara Negrija, ali i njegovo sveukupno djelovanje, nisu do sada sustavno proučavani, već su indicirani sporadičnim otkrićima i posrednim zaključcima. Stoga je cilj doktorske disertacije napraviti sintezu cjelokupne aktivnosti ovog biskupa, afirmirati ili opovrgnuti do sada iznesene teze te valorizirati njegov doprinos istarskoj kulturnoj baštini 18. stoljeća. Metodologija koja se koristi pri istraživanju najvećim se dijelom sastoji od proučavanja građe u hrvatskim arhivima te onima u Veneciji i Trstu, no u skladu sa suvremenom metodologijom u povijesti umjetnosti, spoznaje iz arhivskih izvora kombiniraju se s drugim pristupima poput stilsko-atributivne analize, istraživanja predložaka i modela, ikonografije itd. Također, da bi se bolje kontekstualiziralo djelovanje biskupa Negrija, kao usporedni materijal se koriste podaci recentnih istraživanja vezanih uz period 18. stoljeća te istaknute ličnosti tog doba, što su dostupni u bibliotekama i institucijama specijaliziranim za umjetnost ranog novog vijeka poput Istituto di storia dell’arte – Fondazione Giorgio Cini i Biblioteca Marciana.
Mentor: prof. dr. sc. Nina Kudiš (Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci)
Natječajni rok: DOK-2018-09
Marin Bolić je 2018. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci s temom „Predlošci i uzori za slike 17. i 18. stoljeća u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka” (mentorica: prof. dr. sc. Nina Kudiš). Od travnja 2019. zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci kao asistent preko projekta „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine” voditeljice prof. dr. sc. Nina Kudiš. Marin Bolić je od 2019. godine na poslijediplomskom studiju „Humanističke znanosti – smjer povijest umjetnosti“ Sveučilišta u Zadru. Dobitnik je dekanove nagrade za izvrsnost Filozofskog fakulteta u Rijeci te nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević” za najbolji diplomski rad u 2018. godini. Područje je njegova znanstvenog interesa slikarstvo u periodu ranog novog vijeka te naručitelji i donatori tog doba.
