LIDIJA KANIŽAJ

Svojstva homo- i heterometalnih kompleksnih spojeva priređenih iz tris(oksalatnih) i tris(kloranilatnih) građevnih blokova

Dizajn i sinteza novih materijala koji se temelje na polinuklearnim spojevima prijelaznih metala, a koji pokazuju poželjna i predvidljiva fizikalna svojstva (mehanička, optička, električna ili magnetska), predstavljaju trajan znanstveno-istraživački interes s ciljem dobivanja novih funkcionalnih materijala, na kojima počiva suvremena tehnologija. U dizajniranju polinuklearnih spojeva značajnu ulogu ima oksalatna skupina, C2O42–, zbog različitih mogućnosti koordiniranja na metalne centre, kao i posredovanja u magnetskoj interakciji. Oksalatna se grupa može zamijeniti većim ligandom, također premošćujućim, dianionom 2,5-dihidroksi-1,4-benzokinona (H2dhbq; C6H4O4) ili njegovim derivatima (C6O4X22–).

U sklopu disertacije Lidije Kanižaj istražit će se novi homo- i heterometalni kompleksi priređeni korištenjem anionskih mononuklearnih oksalatnih i kloranilatnih građevnih blokova [M(L)3]3 (M = Cr3+, Fe3+; L = C2O42–, C6O4Cl22−), u reakcijama sa solima bakra(II), uz dodatak N-aromatskih liganada. Kako bi se priredili materijali zanimljivih, ne samo magnetskih, nego i električnih svojstava, u reakcije će se uvesti i semikinonski radikali. Cilj predloženog rada je utvrditi utjecaj strukturnog uređenja na magnetska svojstva novih koordinacijskih sustava, koji bi u konačnici trebali imati obilježja molekulskih magneta. Također, prisutnost kooperativnih magnetskih i električnih svojstava u istom anorgansko-organskom sustavu trebala bi u budućnosti rezultirati razvojem elektronički podesivih magnetskih uređaja.

Novi heterometalni kompleksi istražit će se i kao prekursori za pripravu mješovitih metalnih oksida termičkom razgradnjom. Novi način dobivanja jednofaznih sustava, uz manji utrošak energije, mogao bi poslužiti za komercijalno dobivanje ovih tehnološki važnih materijala, kao što su oksidi s fotokatalitičkom aktivnošću za dobivanje vodika cijepanjem vode, obećavajućeg rješenja za probleme energetske krize i zaštite okoliša.

Mentor: dr. sc. Marijana Jurić (Institut Ruđer Bošković)

Natječajni rok: DOK-2015-10

Lidija Kanižaj rođena je 20. veljače 1990. u Virovitici, gdje je i maturirala. Diplomirala je 2014. na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, nakon čega je dvije godine radila u CHROMOS-u d.d. Od 2016. zaposlena je u Zavodu za kemiju materijala Instituta Ruđer Bošković kao doktorandica Hrvatske zaklade za znanost, kada je i upisala doktorski studij na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Do sada je objavila 3 rada u vrhunskim časopisima, imala 9 posterskih i  usmenih priopćenja na domaćim i međunarodnim konferencijama, te se usavršavala na 3 međunarodne škole. Nekoliko je puta kraće boravila na inozemnim znanstvenim institucijama, te je dobitnica dviju nagrada. 2020. dobila je stipendiju L’Oreal i UNESCO „Za žene u znanosti”.