Roditeljstvo se smatra važnim, ali i teškim zadatkom za svakog pojedinca. No, u slučaju kada je dijete suočeno s dodatnim izazovima u odrastanju, povrh uobičajenih razvojnih, roditelj mora u mnogočemu prilagoditi svoj život kako bi adekvatno odgovorio na specifične potrebe svog djeteta. Istraživanja pokazuju da takvo roditeljstvo dovodi i do negativnih i pozitivnih posljedica (npr. uvećani financijski zahtjevi, manjak slobodnog vremena, diskriminacija, osobni rast, smislenost života). U svojoj disertaciji, doktorandica će provjeriti kako se međusobno razilkuju roditelji djece s teškoćama u dobrobiti, koristeći pritom više različitih indikatora dobrobiti (zadovoljstvo životom, sreća, zadovoljstvo pojedinim aspektima života, procvat), a uzimajući u obzir više faktora koji na razinu dobrobiti mogu djelovati direktno ili indirektno, pozitivno ili negativno: vrsta teškoće kod djeteta, maladaptivno ponašanje djeteta, zadovoljstvo brakom, strategije suočavanja s negativnim emocijama, formalna/neformalna podrška te demografske karakteristike (razina obrazovanja, financijski status, mjesto stanovanja, dob). Očekivani rezultati pokazali bi kako se roditelji međusobno razlikuju u razini dobrobiti s obzirom na vrstu teškoće djeteta, pri čemu će dobrobit biti niža što je više maladaptivnog ponašanja kod djeteta. Nadalje, očekuje se da će višu dobrobit iskazivati roditelji s većom razinom podrške i pozitivnijim strategijama suočavanja s negativnim afektom. Ovo istraživanje pridonijelo bi ne samo boljem razumijevanju dobrobiti kod ove manjinske skupine u društvu, već bi se spoznaje mogle upotrijebiti kod osmišljavanja novih projekata i/ili usluga dostupnih roditeljima djece s teškoćama.