KATARINA BATUR

U potrazi za bojom u teretu kasnorenesansnog brodoloma kod Gnalića

Nadomak južnog ulaza u Pašmanski kanal, u blizini otočića Gnalića, nalazi se jedinstveno arheološko nalazište – potonuli brod Gagliana Grossa iz kasnorenesansnog razdoblja. Natovaren dragocjenim proizvodima europskih radionica, brod Gagliana Grossa krenuo je 1583. godine iz Venecije prema Carigradu, ploveći uobičajenom pomorskom rutom. Znatan dio tereta činile su sirovine za izradu boje, upakirane u teške i masivne bačve u potpalublje broda, ili, u sučaju vrijednijih materijala, zamotane u kožu ili tekstil i smještene na gornje palube.

Sirovine za izradu boje, pronađene u teretu broda potonulog kod otočića Gnalića, proučavaju se sustavno, s ciljem objedinjavanja rezultata arheoloških i povijesnih istraživanja te arheometrijskih analiza, kako bi se poboljšalo razumijevanje proizvodnje, trgovine i pomorskog prijevoza sirovina u kasnoj renesansi.

Uzorci prikupljeni na potonulom brodu analiziraju se uz pomoć rendgenske fluorescencije (XRF), rendgenske difrakcije (XRD), skeniranja elektronskim mikroskopom (SEM-EDX), Raman spektroskopije, transformirane infracrvene Fuorireve spektroskopije (FTIR) te tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC). Identificiranim bojama se zatim pridružuje pripadajuća suvremena i kasnorenesansna terminologija. Dobiveni podatci obogatit će spoznaje o mletačkim proizvodnim i izvoznim kapacitetima, raznolikosti ponude boja, ali i o potrebama tržišta istočnog Mediterana.

Prožimajući povijesne podatke, rezultate arheoloških istraživanja i navedenih arheometrijskih analiza, istraživanje ima inovativan pristup proučavanju problematike trgovine bojama. Sirovine za izradu boja na arheološkim nalazištima ne pronalazimo često, stoga će doktorska disertacija biti primjer kako dokumentirati, uzrokovati, analizirati i interpretirati boje na arheološkom nalazištu.

Zahvaljujući ovom izvanredno očuvanom brodolomu i teretu, u prilici smo vizualizirati predmete koji su do sada bili poznati samo iz povijesnih izvora. Istinska vrijednost nalazišta je u preciznoj dataciji; prikupljanjem rezultata analiza formirat će se baza podataka precizno datiranih minerala, što je izrazito bitno za komparativne studije u povijesti umjetnosti, geologiji, konzervaciji i restauraciji.

Mentor: doc. dr. sc. Irena Radić Rossi (Sveučilište u Zadru)

Natječajni rok: DOK-2015-10

Katarina Batur rođena je 16. listopada 1991. u Zadru. Tijekom preddiplomskog i diplomskog studija Arheologije na Sveučilištu u Zadru pohađa kolegije usmjerene na proučavanje brodskih konstrukcija i povijesti pomorstva te sudjeluje na podvodnim istraživanjima u Jadranu. Nakon završenog diplomskog studija 2015. godine, stručno se usavršava u Laboratoriju za rekonstrukciju brodova Richarda Steffy-a na Sveučilištu Texas A&M u SAD-u. Po povratku iz SAD-a, upisuje poslijediplomski studij Arheologija istočnog Jadrana na Sveučilištu u Zadru, a u travnju 2016. godine postaje član projekta AdriaS – Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje pod vodstvom doc. dr. sc. Irene Radić Rossi.

Katarinini znanstveni interesi su usmjereni na povijest brodogradnje, metodologiju dokumentiranja brodskih konstrukcija, trgovinu sirovinama u kasnoj renesansi, te primjenu metoda prirodnih znanosti u karakterizaciji materijala. Trenutno provodi interdisciplinarno istraživanje za doktorsku disertaciju pod nazivom Proizvodnja, trgovina i pomorski prijevoz sirovina za izradu boja na primjeru novovjekovnog brodoloma kod Gnalića. Arheometrijske analize realizira u suradnji sa institucijama iz Kanade, Francuske i Nizozemske.