U svijetu je grah (Phaseolus vulgaris L.) gospodarski najznačajnija i najraširenija vrsta roda Phaseolus, a uz to je i najvažnija zrnata mahunarka za izravnu ljudsku prehranu u svijetu. Prije udomaćenja je već došlo do podjele divljeg P. vulgaris na dva glavna centra podrijetla, na srednjoamerički i andski, a grah je udomaćen u Novom svijetu vjerojatno prije 8.000 do 10.000 godina od divljeg pretka na području između sjevernog Meksika i sjeverne Argentine. I srednjoamerički i andski kultivari su se raširili po cijelom svijetu. U Hrvatskoj je ova kultura tradicionalna, ali zapostavljena te su hrvatski tradicijski kultivari graha su u opasnosti od genetske erozije uzrokovane složenim društveno-gospodarskim promjenama u ruralnim zajednicama. Većina proizvodnje se temelji na lokalnim kultivarima koje uzgajaju mali poljoprivredni proizvođači tradicionalnim agrotehnikama. Hrvatski tradicijski kultivari su poznati po lokalnim imenima koja su najčešće dobivali prema boji sjemene ljuske te mozaiku. Važni su za očuvanje genetske otpornosti kao i genetske raznolikosti koja leži na uzgoju ovakvih kultivara jer vjerojatno sadrže alele za lokalne prilagodbe, otpornost na bolesti i tolerantnost na glavne klimatske nedostatke u regiji.

Kako bi se produbilo znanje o genetskoj i morfološkoj raznolikosti hrvatskih tradicijskih kultivara graha, napravljena je procjena na temelju mikrosatelitnih biljega, tipa fazeolina te morfoloških svojstava; uspostavljena je i sržna kolekcija. Uzorci sjemena 300 tradicijskih kultivara graha prikupljeni iz različitih dijelova Hrvatske u kojima se ova kultura uzgaja. Primke su odabrane na način da uključuju najraširenije hrvatske tradicijske kultivare poznate pod nazivima kao što su npr. ‘Trešnjevac’, ‘Zelenčec’ i ‘Kukuruzar’ koji se jasno razlikuju po morfološkim svojstvima sjemena. Nakon što su prikupljeni uzorci sjemena, 2014. godine na pokušalištu Maksimir Zavoda za sjemenarstvo, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet postavljen je poljski pokus. Izolacija DNK i genetske analize provedene su u Laboratoriju za molekularnu sistematiku na Botaničkom Zavodu, Biološkom odsjeku, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U konačnici su primke razvrstane u 14 morfogenetskih podskupina koje su razvrstane u tri morfogenetske skupine prema podrijetlu i habitusu rasta: Srednjoamerička, Andska – visoki habitus rasta i Andska – niski habitus rasta. Izrađene sržne kolekcije će olakšati buduća istraživanja raznolikosti graha upotrebom fenotipizacije visoke propusnosti kao i genotipizacije pomoću sekvenciranja nove generacije. Time će se omogućiti učinkovitije očuvanje biljnih genetskih izvora hrvatskih tradicijskih kultivara graha te potaknuti njihova upotreba u budućim oplemenjivačkim programima.