Doktorsko je istraživanje posvećeno naratološkomu konceptu glasa u prijevodnoj dječjoj književnosti, a osmišljeno je interdisciplinarno uvažavajući spoznaje teorije pripovijedi (naratologije) i znanosti o prevođenju, kao i rezultate teorijskih pristupa dječjoj književnosti. Proizišlo je iz projekta UIP-2014-09-9823 „Uspostavljanje međukulturnih poveznica kroz prijevode dječje književnosti: tekst, kontekst, strategije – BIBRICH (http://bibrich.ufzg.hr/) te se provodi pod mentorstvom dr. sc. Smiljane Narančić Kovač.
Polazi se od pojma glasa, koji se odnosi na pripovjednu instanciju (pripovjedača), dok prevoditeljev glas podrazumijeva prevoditeljevu diskurzivnu prisutnost u tekstu. Njihove pojavnosti i složeni odnosi predmet su ovoga istraživanja.
Cilj je opisati glas u prijevodnoj dječjoj književnosti, objasniti izmjene njegovih svojstava u ciljnim tekstovima u usporedbi s polaznim tekstom i ponuditi revidirani naratološki model pripovjedne komunikacije za prijevodnu dječju književnost.
Detaljnije se razmatraju pitanja kako se prevoditeljev glas manifestira u prijevodnoj dječjoj književnosti, koje su osobitosti pripovjedačeva glasa te na koji se način pripovjedna instancija u prijevodnoj dječjoj književnosti odnosi prema pripovjednoj instanciji u općem modelu pripovjedne komunikacije.
Korpus se sastoji od izbora pripovjednih djela iz anglofonih kultura namijenjenih djeci i mladima koja su prevedena na hrvatski jezik više od jednom, odnosno za koje postoje ponovni prijevodi, primjerice: Alice’s Adventures in Wonderland Lewisa Carrolla, The Prince and the Pauper Marka Twaina, pojedine pripovjedne slikovnice Beatrix Potter i The Secret Diary of Adrian Mole, Aged 13 ¾ Sue Townsend.
Očekivani rezultati uključuju izradu nove metodologije za naratološku analizu prijevoda dječje književnosti zasnovanu na interdisciplinarnom pristupu, kao i bolje razumijevanje čitateljske uloge u njihovoj recepciji. Potencijalni je praktični doprinos primjena rezultata u prevoditeljskoj praksi.